Razmišljamo o evanđelju

KRŠTENJE GOSPODINOVO

Fra Zvjezdan: „U času Isusova krštenja nad nama se zauvijek razliježe glas Božje ljubavi: „Ti si moj!”

Fra Zvjezdan: „U času Isusova krštenja nad nama se zauvijek razliježe glas Božje ljubavi: „Ti si moj!”

put do istine knjiga

U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: „Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.
Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.” Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!” Riječ Gospodnja.


Riječ Gospodnja.

Mk 1,7-11

Jedan od osnovnih događaja Isusova života

Blagdan krštenja Isusova na rijeci Jordanu potiče nas da razmišljamo o krštenju, temeljnom sakramentu Crkve. Događaj Isusova krštenja pripada osnovnim događajima Isusova života te zajedno s izvještajem o muci Isusovoj čini okvir evanđeoske kronike za sva četiri evanđelista. To pokazuje koliko je taj događaj bio prisutan u prvoj Crkvi i koliko mnogo je značio u shvaćanju Kristova otajstva. On je polazište vjerničkog i teološkog razmišljanja o kršćanskom sakramentu krštenja, koje u njemu nalazi svoj prototip i uzor.

To je rečeno i nama…!

Po sakramentu krštenja postajemo djeca Božja. Već smo po stvaranju, u redu naravi, Božji, no krštenje nas otvara iskustvu zajedništva s Bogom u redu milosti i daje nam pravo da se zovemo i jesmo djeca Božja. To pravo da Boga smijemo zvati svojim Ocem priskrbio nam je Isus svojim djelom spasenja. Bog nas po Isusu i u njemu priznaje svojima. Pri svakom krštenju djeteta ponavlja se prizor i čuje glas (makar za tjelesna osjetila na nevidljiv način) koji je govorio Isusu pri njegovu krštenju: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” To je rečeno i nama, to je otkriveno i za nas. I mi smo djeca Božja ljubljena, subaštinici neba.

Djelotvorni sakrament koji čovjeku daje potpuno i prvo oproštenje grijeha

Drugi je učinak sakramenta krštenja oproštenje grijeha. Ivan Krstitelj je pozivao svoje sljedbenike na obraćeničko krštenje, na promjenu života, a potom ih krstio vodom. Za Ivana je krštenje bilo znak dobre volje za polazak novim putem u životu, za novu kvalitetu života u pogledu moralnog djelovanja. Kristovo, kršćansko krštenje jednako poziva na obraćenje. U tom smislu valja razumjeti i krsna obećanja, odreknuće od grijeha i đavla i potpuno predanje Bogu po vjeri i ljubavi. Međutim, ovo je krštenje ne samo vodom već i Duhom Svetim i prema tome nije samo poziv na proces obraćenja, nego je i djelotvorni sakrament koji čovjeku daje potpuno i prvo oproštenje grijeha: najprije istočnoga grijeha za sve koji se krste, a kod odraslih i oproštenje svih osobnih grijeha počinjenih tijekom cijeloga života.

Krštenjem se po prvi put prima pomazanje Duha Svetoga

To je pečat ljubavi Božje. Po tom znaku i daru Duha Svetoga Bog Otac nas uvijek prepoznaje kao svoju djecu, a Sin nas se Božji ne stidi pred svojim Ocem. Mogli bismo tajnu toga pečata opisati ljudskom analogijom: Bog nas ne ljubi samo u času slavlja sakramenta krsta, kada se raznježen nadvija nad nama, svojom dječicom koja se krste, nego jamči da će nas jednakom nježnom i očinskom ljubavlju neprestano i uvijek pratiti i ljubiti. Po daru Duha Svetoga primamo na osobit način dar vjere i molitve po kojem smijemo Bogu klicati: Abba, Tata, dobri Oče! To je duh posinovljenja koji nas preporađa. To je Duh u kojem nam je darovana klica Božjega, vječnoga života, poziv da više ne živimo po zakonima tijela, sebičnosti, grijeha, nego po zakonu duha slobode i ljubavi.

Punopravno članstvo u zajednici naroda Božjega

Daljnji učinak sakramenta krštenja punopravno je članstvo u zajednici naroda Božjega, ulazak u Crkvu, zajednicu vjere, ufanja i ljubavi. Po njemu se ne rješava samo individualno pitanje vjere i ideološkog opredjeljenja, nego i udioništvo krštenika u svim duhovnim dobrima zajedništva u koje ulazi, kao i odgovornosti za tu zajednicu vjere i ljubavi. Po krštenju postajemo članovi Božje obitelji, Crkve Kristove. Zato se krštenje obavlja javno, u crkvi, te se podaci o njemu službeno upisuju u knjigu župe, u Maticu krštenih. Ona je predznak one knjige u kojoj želimo jednom zauvijek biti upisani, predznak Gospodinove knjige života.

Nad nama se zauvijek razliježe glas Božje ljubavi: „Ti si moj!”

Dok je krštenje Ivanovo bilo u znaku vode na obraćenje, Isusovo krštenje je nešto bitno novo, i to ne samo u kvaliteti. Njegovo krštenje je krštenje vodom i Duhom Svetim. Riječ je o onom istom Duhu koji je lebdio nad vodama u času stvaranja, o onom koji je udahnut u oblikovano tijelo prvog čovjeka da postane živo biće. To je isti Duh koji je govorio po prorocima, po kojem je Isus začet od Djevice Marije. On je lebdio nad vodama Jordana u času Isusova krštenja. Mi u času Isusova krštenja postajemo baštinici toga Duha, a nad nama se u vremenu i u vječnosti, zauvijek razliježe glas Božje ljubavi: „Ti si moj!”

Iz knjige fra Zvjezdana Linića (1941. – 2013.) Neka mi bude po Riječi Tvojoj. Izdavač: Teovizija

Priredila Martina vidaković; Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh