Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti.
U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.
Riječ Gospodnja.
(Evanđelje po Ivanu 6,24-35)
Foto: Shutterstock
Prošle smo nedjelje čitali evanđelje o čudesnom umnoženju kruha. Sljedećih nekoliko nedjelja čitat ćemo evanđeoske odlomke iz šestog poglavlja Ivanova evanđelja koje nam donosi Isusov tzv. euharistijski govor. Ući ćemo u otajstvo euharistije, najveće svetinje naše vjere i najkonkretnijeg sakramenta Kristove prisutnosti među nama.
Isus nas želi nahraniti dubokom, trajnom hranom
Danas slušamo Isusa kako razgovara, raspravlja s Židovima. Ljudi ga traže jer su vidjeli čudo, umnoženje kruha. Poželjeli su imati takvoga vođu i kralja. Bilo bi divno kada bi netko na tako čudesan način riješio njihove materijalne probleme i osigurao im kruh svagdanjeg života. Međutim, Isus im izmiče. Isus im ne obećava sigurnost u propadljivoj hrani nego ih želi upozoriti na istinsku hranu koja preporađa čovjeka, koja mijenja njegovo srce, hranu koja nije privremena, već ima pečat trajnosti.
Svi bismo mi često htjeli da nas Isus usliša u svakodnevnim potrebama. Najčešće mu pristupamo sa svojim receptima i svojim narudžbama. Čudimo se što nas ne uslišava, što nam ne ispuni želje. Pomišljamo čak da ne mari za nas; neki čak posumnjaju da nema Boga jer, pored brojnih molitava i devetnica, ne dobivaju ono i onako kako su molili. Židovi su isto tako pomalo razočarani. Isus ih je nahranio kruhom. Najeli su se u pustinji. Takav im čovjek treba.
Međutim, za Isusa je ovaj umnoženi kruh znak. To nije tek neko čudo među mnogim čudesima, nego je to čudesni znak koji upozorava na veću i dublju stvarnost. Isus ne želi nahraniti čovjeka samo u njegovoj trenutačnoj potrebi, u gladi tijela. Čovjek je i više o tijela, više od materijalnih potreba. Stvoren je na Božju sliku, pozvan da živi i ostvaruje divne stvari, božanske zahvate. Pozvan je da oko sebe širi dobrotu, jer je Bog dobar. Čovjek treba izražavati ljubav, jer je Bog ljubav. Treba oproštenje i pozvan je praštati, jer je Bog milosrđe. Pozvan je biti mirotvorcem, jer je Bog naš mir. Te stvarnosti dobrote, ljubavi, radosti, mira daleko su dublje i potrebnije čovjeku i od materijalnog kruha. One sežu u život vječni. Isus želi ljude nahraniti tom dubokom, trajnom hranom. Hoće im darovati novo srce, novu dušu. Bit će to srce koje će biti sposobno ljubiti, nadati se, praštati. Bit će to duša koja će biti otvorena za druge.
Jedino što može utažiti egzistencijalnu glad svakog čovjeka
Kada se činilo kao da su Židovi nešto shvatili, mole Isusa tog i takvog kruha: kruha za život vječni, kruha novoga života. I tada Isus dokraja razotkriva tajnu svoje osobe. U biti, on je taj kruh. Isus je naš put, istina i život. Doći k Isusu znači živjeti. Nahraniti se njegovim životom, onim za što je Isus živio, onim što je Isusu bila hrana, tj. volja Očeva, to jedino može utažiti egzistencijalnu glad svakog čovjeka. Tada je čovjek zaštićen od ispraznosti i besmisla koje prijete njegovim danima, zaštićen od nasilja i mržnje, zaštićen od one smrti koja je i gora od tjelesne. Jer u sjedinjenju s Kristom činit ćemo, kako on obećava, djela koja on čini, veća ćemo od tih činiti.
Zato je umnoženje kruha u pustinji za Isusa divna prigoda da progovori o kruhu života, o euharistiji, o misi, o pričesti. Govori o svome tijelu i svojoj krvi, tijelu koje predaje za nas, da bismo mi živjeli; krvi koju prolijeva za nas da bismo mi bili spašeni od zla i grijeha. Ono najgore što se može čovjeku dogoditi nije toliko ni tjelesna bolest, pa ni smrt, koliko umiranje koje razara srce, dušu, kad više nema nade, kad više nema mjesta za ljubav i praštanje.
„Gospodine, daj nam uvijek toga kruha”, mole Isusa Židovi. Gospodine, daj i nama od toga kruha, daj nam ga danas, u ovim danima i godinama rata i krhkog mira. Daj nam svoga kruha, toga kruha života, kruha ljubavi, daj nam sebe. Neka u nama ne umre nada, neka u nama ne nestane ljubavi. Nahrani nas sobom, jer smo pozvani da živimo onim životom koji obećava budućnost, životom koji seže u vječnost. Nahrani nas, Isuse, sobom.
Poslušajmo ove Isusove riječi kao poruku upućenu nama
Poslušajmo Isusove riječi današnjeg evanđelja kao poruku upućenu nama:
Tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, ne zato što ste osjetili neizrecivu ljubav Božju i njegovu blizinu. Vi me ne tražite iz vjere, iz čistog opredjeljenja za mene. Vi niste povjerovali u moju riječ, u Evanđelje koje sam vam donio. Ne, vi me ne tražite zbog mene, već me tražite zbog sebe. Vama nije do mene. Čak vam uistinu nije ni do vas samih i vašeg potpunog života u meni.
Vi me tražite jer ste jeli od onih kruhova i nasitili se.
Vi biste htjeli na jednostavan način sebi osigurati taj svakodnevni zemaljski kruh. Htjeli biste mene, ali samo kao čudotvorca, samo kao onoga koji vam može na jeftin način pribaviti potrebnu hranu za svaki dan. Tražite me zbog sebe i svojih sebičnih nakana. Vi i kad molite tražite uvijek samo ono što vam trenutačno može utažiti glad, nešto što vam sada treba. Ne vodite računa o kraljevstvu Božjem. Ne želite duboku promjenu srca, ne želite slijediti mene da biste imali život, istiniti život, u izobilju biste ga tada imali. Vi želite samo malo užitka, samo malo materijalnog kruha.
Ja vam želim dati hranu po kojoj ćete činiti djela Božja. Djelo je Božje da vjerujete u mene.
Ja sam kruh života. I Židovi su jeli u pustinji kruh s neba, ali to je bilo samo privremeno. Oni su svi ostali u pustinji. Kruh koji ću ja dati vodi u istinski život i osigurava vječnost. Međutim, to je kruh koji vas sjedinjuje sa mnom. To je kruh kojim se hranite da biste živjeli mojim životom. To je kruh koji će vas oblikovati po mojim i mjerilima, koji će vas učiniti mojim učenicima i živjet ćete po mojoj volji.
Tražite me radi takvog kruha. Imajte hrabrosti hraniti se mojim životom, a ne samo čudesno umnoženim kruhom u pustinji. Jer čudesno umnoženim kruhom nasitio sam mnoštvo samo za jedan dan, a svojim darovanim životom hranim čitav svijet za sve dane do svršetka svijeta. Čudesno umnoženim kruhom ispunio sam tjelesnu potrebu ljudi da utaže glad, a svojim tijelom hranim najdublju glad ljudi za smislom života, za životom koji traje zauvijek.
Tražite me ne zato da vam nešto dadnem u svojoj čudesnoj moći, nego da vam dadnem čitava sebe te budemo jedno zauvijek!
Foto: Shutterstock
Autor: fra Zvjezdan Linić (1941. – 2013.)
Iz knjige fra Zvjezdana Linića Neka mi bude po Riječi Tvojoj. Izdavač: Teovizija
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
