Razmišljamo o evanđelju

11. OŽUJKA: „BOG JE TAKO LJUBIO SVIJET…!”

fra Zvjezdan Linić: Ljubi li nas Bog samo u trenucima kada smo dobri Ljubav Božja nikad ne prestaje!

fra Zvjezdan Linić: Ljubi li nas Bog samo u trenucima kada smo dobri

Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.


U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.« (Iv 2,13-25)

Je li ovaj svijet zaista vrijedan Božje ljubavi?

Usudimo se razmišljati nad evanđeoskim riječima današnje nedjelje: „Bog je tako ljubio svijet da je Sina svoga dao!” Čovjek je ranjeno biće upravo zbog pomanjkanja ljubavi. Zato je nama danas, kao što je bilo i ljudima prije nas, teško shvatiti dubinu ove Isusove riječi. Pitamo se: zar je zaista ovaj svijet u svim svojim izdanjima vrijedan Božje ljubavi? Zar su zaista ljudi ovoga naraštaja, ljudi s kojima živimo, vrijedni da ih Bog zagrli? Zar sam ja, a sebe tako dobro poznam, vrijedan da me Bog privine na svoje srce? Nosimo u sebi slike i sjećanja: ranjeno je naše srce, tolika očekivanja nisu ispunjena, tako smo često razočarani, bilo u velikim, bilo u malim stvarima. Ima li u takvom svijetu mjesta za jedinstvenu Božju ljubav?

Ljubi li nas Bog samo u trenucima kada smo dobri

A ipak, Bog nam je iz ljubavi i Sina svoga dao. Sjetimo se da bi istinski otac radije i sebe žrtvovao negoli dopustio da mu dijete umre. A Bog je to učinio. Ljubio je dokraja mene, tebe, ljubio je sve, svakog čovjeka. U svjetlu Kristove prisutnosti, tj. po snazi njegova uskrsnuća, ta ljubav nije prošlost i zato smijemo reći: Bog tako ljubi… da neprestano daje svoga Sina. To je sadašnje vrijeme, to vrijedi za ovaj čas, a osobito za trenutak svete mise kad se kršćanska zajednica sabire oko oltara. Bog nas sada, u blagoslovljenom času presvete euharistije, ljubi Isusovom prisutnošću. To je istina Božje ljubavi koja nije ovisna o ljudskoj vjernosti ili ljubavi i zato je tako čvrsta nepromjenjiva. Prepustimo joj se u svim našim noćima i u svakom mraku, u teškim časovima i u kušnjama života, u bolesti i u zdravlju. Bog je ljubav i ostaje vjeran. Nikada nam neće uskratiti svoju ljubav. Vjerujemo u sakramentalno posvećenje po krstu i znamo da je po njemu Bog u nas utisnuo pečat Duha Svetoga, a to je pečat ljubavi. To znači da nas Bog ne ljubi samo za jedan čas, u trenucima kada smo dobri, kada nismo sagriješili, nego nas njegova ljubav prati neizbrisivo zauvijek.

Zanimljivo je da o toj ljubavi Isus govori čovjeku farizejske sljedbe, jednome od onih koji su više cijenili slovo zakona nego ljubav. Govori to Nikodemu u povjerljivu razgovoru koji se protegnuo duboko u noć. U tom čovjeku noći otkrijmo i mi sve svoje skrivene čežnje za susretom s Ljubavlju, za susretom sa Svjetlom i Istinom. Isus mu tumači: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost” (Iv 3,19). Kao da čovjek još nije u stanju da potpuno povjeruje u stvarnost ljubavi, u vjernost i iznad svake ljudske nevjernosti, u svjetlo koje je sposobno raspršiti svaku tamu. Kao da se čovjek još uvijek prepušta mračnim prognozama i negativnim mislima svoga srca, kao da se uporno opire ljubavi.

Njegova je prisutnost najveći blagoslov ovome svijetu

Tema svjetla vezana je uz krštenje. U ovom korizmenom vremenu mnogi se odrasli katekumeni pripravljaju za primanje sakramenata kršćanske inicijacije, a odrasli kršćani za obnovu svojih krsnih obećanja u vazmenoj noći. Po sakramentu krsta u nerazdruživom vezu s Kristom mi smo prosvijetljeni, obdareni svjetlom vjere i spasenja. Čudim se onima koji, i pored tog kršćanskog iskustva, traže neko novo svjetlo i neke druge učitelje dalekog Istoka, Indije, drugih religijskih sustava ili ideologija. Kao da nisu susreli Krista, puninu svega. Prosvijetljeni Kristom postajemo sposobni svijet gledati Božjim očima, ljude oko sebe prihvaćati Kristovim srcem, ne dopuštati negativnim mislima da utječu na nas. Bog je u Isusu došao na ovaj svijet. Njegova je prisutnost najveći blagoslov ovome svijetu i nadjačava sve mračne događaje. Ovaj je svijet Božji. To je Isus otkrivao svojim učenicima. Zato je poruka ove nedjelje tako aktualna. Vjerujemo da je Bog ljubio i da ljubi ovaj svijet; vjerujemo da je mene i tebe Bog ljubio i da nas i sada ljubi. Tu nam svoju ljubav dariva na poseban način u nedjeljnom euharistijskom slavlju. To je čas obnove naše vjere, našeg povjerenja u Božju ljubav i spremnosti da joj se otvorimo, da joj odgovorimo svojim darivanjem drugima.

Autor: fra Zvjezdan Linić (1941. – 2013.)

Iz knjige fra Zvjezdana Linića Neka mi bude po Riječi Tvojoj. Izdavač: Teovizija

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh