Foto: Shutterstock

Pretjerani, ubilački rad i trka bez odmora je grijeh kao i lijenost…

Šest dana raditi i sedmi dan odmarati. Potrebno je odmoriti umorne ruke i tijelo, obogatiti dušu duhovnom hranom, sastati se sa svojim Bogom i sebi najbližima, obnoviti se, osvježiti – i onda nastaviti svoj rad i životni put. Neka nam nedjelja, dan Gospodnji, bude dan molitve i sabranosti, dan okupljanja i doživljavanja ljubavi i prijateljstva u obitelji i društvu, dan odmora za mišiće i mozak. Ne smijemo se radom ubijati. Pretjerani, ubilački rad i trka bez odmora je grijeh kao i lijenost… Isus svima savjetuje: „Odmorite se malo!“

Odmorite ruke i dušu! Međutim, trebalo bi znati kršćanski iskoristiti vrijeme odmora. Odmor – zabava ne bi smio biti naša duhovna i moralna propast. Kralj David za vrijeme odmora pao je u mrežu jedne lukave žene: postao je preljubnik i ubojica njezina muža. Evanđelisti spominju kako je Isus imao sućuti prema svojim učenicima. Oni su se vratili sa svoga prvog apostolskog putovanja. Propovijedali su, poučavali i izgonili zloduhe. Uspjeli su čak i ozdraviti bolesne. Bili su sigurni da se svijet počeo mijenjati. Ali sve ih je to koštalo dosta truda i napora, te su bili vrlo umorni. Uz to, neprekidno je dolazilo mnogo naroda, koji su htjeli vidjeti Isusa, čuti njegovu riječ i osjetiti milost ozdravljenja. Nisu imali vremena niti za jesti, niti za piti.

„Ako je tko žedan, neka dođe k meni. Neka pije koji vjeruje u mene!“ (Iv 7, 37-38). Te se riječi odnose na svakoga od nas. Vrlo je važno da svatko od nas istinski osjeti da to njemu Isus progovara i da mu povjeruje

Isus ih je saslušao, a onda ih šalje na odmor: „Dođite i vi na samotno mjesto te se malo odmorite!“ (Mk 6, 31). Prisjetimo se i mi Isusovih riječi: „Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!“ (Mt 11, 28). „Ako je tko žedan, neka dođe k meni. Neka pije koji vjeruje u mene!“ (Iv 7, 37-38). Te se riječi odnose na svakoga od nas. Vrlo je važno da svatko od nas istinski osjeti da to njemu Isus progovara i da mu povjeruje. Koliko muke, koliko nevolja, nemira i opterećenosti doživljava svatko od nas u osobnom životu.

Isus se brine za naš život, za naše zdravlje, za naš odmor. On vrlo dobro zna da živimo u neprestanim napetostima i nemirima. Prati sve što se zbiva oko nas i u nama. Vidi da ima mnogo razloga za zabrinutost i nemir. Zato nam nudi svoj mir. Svojom riječju želi prenijeti u dubinu naše duše svoje svjetlo, svoj optimizam i potpuno povjerenje u Očeve ruke. Isus nas sve želi danas uvjeriti kako nismo više kao ovce bez pastira, jer on je preuzeo vodstvo na našemu putu. On je uvijek ispred nas, on nas vodi, on će nas sigurno dovesti k cilju.

Odmor u osami

Isus brine i o našemu zdravlju. Evanđelja nam svjedoče o tome kako su se za zemaljskog Isusova života oko Isusa okupljali mnogi bolesnici i kako im je svojom ljubavlju znao čudesno vraćati zdravlje. Ali Isus je isti i danas. On i danas čudesno vraća zdravlje onima koji mu se s beskrajnim povjerenjem obraćaju. To nam daje sigurnost da se u svim duševnim i tjelesnim poteškoćama možemo, bez rezerve, uteći u molitvi Isusu. A on će nas ozdraviti ako je to za naše dobro. A ako nije, onda će nam sigurno pomoći da bolest, starost i nemoć prihvatimo kao izvor milosti i mira. Zaustavimo se na odmoru što ga Isus predlaže svojim učenicima, u osami, u povučenosti. Vrijeme je godišnjih odmora, vrijeme kada se ljudi malo udaljuju od svojih radnih mjesta. Nekima godišnji odmor nije odmor, jer ga iskoriste da rade nešto drugo.

Učenici su ušli u lađicu i uputili se na to samotno mjesto. Ali mnoštvo je vidjelo kamo su krenuli te su se mnogi skupili na tom mjestu gdje su se trebali odmoriti. Isus se opet sažalio nad mnoštvom i dalje ih je poučavao. To sažaljenje, ta sućut koja se ovdje spominje, to je ona snaga koja Isusa pokreće u njegovu djelovanju. Mogli bismo reći da Isus upravo zato dolazi na ovaj svijet jer ima smilovanja i sućuti prema nama ljudima. I svaki čovjek koji ima u sebi čovječnosti može osjetiti sućut kad vidi stradalnike, koji su bijedni i jadni, gladni i žedni – kada vidi ljudsku muku i bol. Odakle dolazi sućut i koje je pravo značenje sućuti? Možda bismo mogli reći da je sućut kćerka ljubavi i da ona proizlazi iz te činjenice da smo mi ljudi jedno, da smo svi povezani, da smo svi dionici istog ljudskog života koji nam je Bog podario. Makar smo mnogi, ipak smo jedno. Mi smo zajednica ili bismo morali biti. Sućut nas čini bliskim nekoj osobi koja je slomljena, gladna, žedna, bijedna i očajna.

Isus nas želi zaštititi od napasti da uvijek moramo nešto raditi i nikada ne pronaći vremena za sebe

Bilo bi dobro i hvale vrijedno da se mi vjernici znamo odmarati u Isusu, na njegov način. To nam je prilika da malo uđemo u sebe. To je vrijeme koje čovjek treba za sebe i za svoju dušu. To je vrijeme susreta s Bogom u vlastitim dubinama. A kako se često događa upravo suprotno. Ljudi upravo tada zaborave na Boga, misleći kako se moraju od svega otkinuti. I zato je velika šteta što se ne znamo odmoriti u Isusu, koji nas želi zaštititi od vreve ovoga života, od napasti da uvijek moramo nešto raditi i nikada ne pronaći vremena za sebe. Kao da stalno bježimo pred sobom. Upravo ovakvi godišnji odmori mogu nam pomoći da se u Isusu i s Isusom istinski susretnemo sa sobom. A onda ćemo biti sposobniji susretati ljude oko sebe, posebno članove svoje obitelji.

Obitelj nam je u krizi i trebali bismo nešto učiniti, svatko od nas, da naše obitelji krenu naprijed. Nedavno su bila pozvana djeca nižih razreda u jednoj osnovnoj školi da iznesu svoje viđenje obitelji danas. Djeci prethodno nije bilo sugerirano kakvim bi životom obitelj trebala živjeti. No sva su djeca kao ideal izrazila „biti zajedno“, ići u šetnju, moliti zajedno, ići na nedjeljnu svetu misu zajedno. Osudila su agresiju u obitelji, psovku, kletvu, pijanstvo, grubost prema djeci, grubost oca prema majci, čak i pušenje. Djeca su u svojoj nevinosti iskazala svoje snove i plač nad razorenim bračnim životom. Upravo dani odmora mogu biti izvanredna prilika da se nešto popravi u našoj obitelji. Možda se može ostvariti da bar jednom dnevno budemo zajedno za stolom, barem za večerom. Posebno je vikend milosno vrijeme za obitelj. Obitelj se preko vikenda odmori, međusobno obogati, izmijeni misli i iskustva.

Odmori se od svijeta kako bi mogao otkriti bližnjega u novome svjetlu

Upravo dani godišnjih odmora i vikendi trebaju biti vrijeme kada će supružnici uživati u svome zajedništvu, u svojoj djeci. Ima li veće sreće od toga za jednu obitelj? Lijepo je vidjeti kako obitelj zajednički boravi na plaži, za stolom, kako svi zajedno idu u šetnju i na svetu Misu. To se može ostvariti upravo u vrijeme godišnjih odmora. I zato Crkva preporuča godišnji odmor svakome, a posebice obiteljima. Hajdete u osamu! (Mk 6, 31) – govori Isus učenicima. I meni i tebi Isus danas govori: „Saberi se malo, imaj vremena za sebe, imaj vremena za mene! Odmori se od svijeta kako bi mogao otkriti bližnjega u novome svjetlu. Imaj milosrđa prema svojoj duši kako bi mogao imati milosrđa prema drugima, kako bi mogao pogledati u oči bračnom drugu, djeci, roditeljima, prijateljima… i u njima otkriti čežnju za ljubavlju.“

Isus ti kaže: „Idi malo u osamu sa mnom; želim ti pokazati što je to pravi mir i radost, što je to doista sloboda i gdje je izvor istinske sreće.“ I na odmoru moramo biti osvjedočeni vjernici. Ne smijemo raditi ono što nam padne na pamet. Ne smije to biti vrijeme bez Boga, bez molitve, mise i sakramenata. Neki potroše novce, čak i dušu i sreću… 10 zapovijedi vrijede i obvezuju u kući, na putovanju, na radu i odmoru, na plaži i kada gledam televiziju. Uvijek i svugdje. To su pravila koja ostaju uvijek. Neka to bude susret u kojemu ćeš doživjeti Božju blizinu, u kojemu će Kristova ljubav preobraziti tvoje srce i tvoj život. Budimo uvijek osvjedočeni vjernici i pravi svjedoci. I na odmoru se odmarajmo s Bogom!

Suosjećati s drugima

Sljedeći istiniti primjer nam pokazuje kako ljudi mogu biti bešćutni da bi svoj godišnji odmor baš onako koristili kako to njima godi.

Snaha je odlučila svakako poći na ljetovanje na more. Zato je muža navela da nemoćnu, staru majku spreme u dom za nemoćne. Snaha je govorila: „I mi imamo pravo na svoj život.“ Kad su se sin i snaha vratili s mora i posjetili staru majku, starica je sklapala ruke i molila: „Vozite me doma! Lijepo vas molim, ne ostavljajte me ovdje!“ Snaha je mužu namignula, a sin je poslušao ženu i pozdravivši majku, ostavio ju je da i dalje o njoj drugi vode brigu. Jer, kako kaže njegova žena, on i ona imaju pravo na svoj život. Njegova je majka prije četrdeset godina smatrala da on ima pravo na svoj život. Zato ga je i rodila. Zato ga je hranila, prala i njegovala. A starica majka danas smatra da i ona ima pravo na svoj život uz svoje dijete kojemu je život podarila.

Ali, snaha tako ne misli. Ona ima poslušna muža, a jadna majka nema poslušna sina. A kakvo je to dijete koje zanemaruje nemoćnu majku i bolesnoga oca pa odlazi na more – jer ono želi svoj odmor provoditi baš na moru?!

Isus je svoj odmor čak i prekinuo kad je vidio ljude da ga traže jer trebaju njegovu pomoć. On ima sućuti i samilosti s nama. Imajmo i mi s drugima. Bog će nas za to nagraditi! Isus je rekao da ni čaša hladne vode, koju nekome pružimo, ne ostaje bez plaće!

Autor: fra Petar Ljubičić; Book.hr