Foto: Pixabay

Svako vrijeme je vrijeme spasenja, a posebice ovo u kojem mi živimo. Bog nam dariva ovo vrijeme i učinimo ga vremenom spasenja za sebe i svoju braću i sestre. Čujemo kako nam neki govore, kako nismo bili nikada nesigurniji i tjeskobniji, zabrinutiji i nezadovoljniji, grješniji i bolesniji nego danas. I ova moderna pošast koja nas muči već dvije godine to nam potvrđuje. Zašto zaboravljamo na Božja obećanja i ispunjnje tih obećanja? Pozvani smo na čvrstu vjeru i poniznu molitvu srcem! Pozvani smo još svjesnije i radosnije, osvjedočenije i odgovornije ispovijedati i živjeti svoju vjeru. Neka nam u tome i ovi primjeri pomognu:

>>Kip Malog Isusa plakao je krvavim suzama 

>>Svećenik po nadahnuću pomaže mladiću: ‘Idi u crkvu, netko te treba!’

>>Malena Ines ugledala je Isusa u svećenikovoj ruci: ‘O, kako je lijep. Smješka mi se i miče se…’

>>Obraćenje na Badnju veče: ‘O moj Isuse, vrati mi ne­vinost moga djetinjstva’ 

Tatjana Goričeva, ruska obraćenica, kaže kako se obratila. „Najprije sam počela meditirati ‘Očenaš’” – veli ona – „onda je došlo rasvjetljenje bez svjetla, obraćenje cijeloga moga bića. Osjetila sam da me Bog ljubi i da je on moj Otac. Velika je to radost… Potom sam išla poljem, prirodom i imala sam dojam da se ci­jeli svijet odjednom promijenio. Bila sam kao dijete.”.

Pitali su sv. Klementa Aleksandrijskoga: „Što biste učinili kako bi nekoga pridobili za Krista?” Odgovorio je: „Poveo bih ga u svoju obitelj i dopustio mu neka jednu godinu stanuje u mojoj kući!”

Dok se danas pitamo otkuda toliki problemi, poslušajmo ruskog pisca i nobelovca Aleksandra Solženjicina (1918. – 2008.) koji kaže: „Ljudi su Boga zaboravili i to je uzrok problemima dvadesetoga stoljeća!“

Bez Krista i njegova rođenja uistinune možemo zamisliti ni sebe ni postojanje svega što postoji.

„Ljudski život ima samo zato smisla što je zemlja bila dostojna nositi čovjeka Isusa Krista, što je živio jedan čovjek kao Isus Krist!” (D. Bohnnhoefer)

fra Petar Ljubičić, Book.hr