fra Petar Ljubičić

RAZMIŠLJANJA

Fra Petar Ljubičić: S Kristom svima nama Uskrs svanu

Fra Petar Ljubičić: S Kristom svima nama Uskrs svanu

Uskrs! Najpotresniji, najveći i najvažniji dan u povijesti čovječanstva i kršćanstva. To je naš najveći blagdan, svetkovina nad svetkovinama.


Uskrsnuli Isus Krist! Kako potresno i uzbudljivo, svečano i radosno zvuče te riječi!

Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, došao je k nama i bio nam u svemu sličan osim u grijehu. Proživio je i iskusio „na svojoj koži” tešku i mučnu tjeskobu muke i boli, poniženja i smrti na križu te završio u grobu. I kad su njegovi učenici mislili da je s njim gotovo, on ustaje treći dan iz groba, kako je sam rekao. On uskrsava. Događa se najveće čudo otkada postoji svijet.

Uskrsnuće je temelj naše vjere: Isus je živ i s nama je!

Gospodin je uskrsnuo! On je živ i s nama je! Nudi nam svoj mir i poziva nas, posebice mlade, da uvijek budemo radosni. Kao da nam govori: Nemojte biti tjeskobni i zabrinuti! Nemojte se ničega bojati! Ja dobro znam kako vam je. Nemojte zaboraviti da sam na sebe uzeo vaše slabosti, sve grijehe i sva opterećenja, pomirio sam vas s Ocem nebeskim. Time sam vam otvorio vrata raja, vječne sreće. Svojim uskrsnućem pobijedio sam grijeh i svako zlo, sotonu i svaku silu tame i samu smrt.

„Dogodilo se ono što nikome nije nikada uspjelo: Jedan, jedinstveni, Jedinorođeni od vječnoga Oca, Isus Krist – uništava smrt i vraća život. Toga je trenutka povijest krenula sretnim tijekom. Smrt je pobijeđena! Našao se Jedinorođeni od Oca koji je obasjao blistavim svjetlom pomrčinu ljudskoga postojanja. Našao se On, Jedini, koji je donio jedinu pravu radosnu vijest: Smrt je pobijeđena! Život traje bez svršetka!” (fra Ante Augustin Akrap)

Na ovaj naš najveći blagdan mi znamo da smo nešto više nego samo ljudi. Mi smo uvjereni da sav naš rad, sve naše brige, tjeskobe, patnje, svakidašnji križevi i poteškoće imaju svoj puni i pravi smisao. I neizmjernu vrijednost…

Činjenica da je Isus uskrsnuo od mrtvih bila je i ostala temelj našega vjerovanja. Naša je vjera neuništiva zato što je neuništiv naš Uskrsli Krist. Dovoljno je otvoriti Sveto pismo Novoga zavjeta pa se uvjeriti da nema jedinstvenijeg svjedočanstva od toga. Vrhunac svih spisa uvijek je isti: Bog „uskrisi svoga Sina od mrtvih” (1 Sol 1,10). I apostoli su „vidjeli Gospodina” (Iv 20,25).

Ne tako davno doživjeh nesvakidašnji susret. Susretoh mladića Kristijana. Razgovarali smo o svemu i svačemu, a ponajviše o vjeri i Bogu, Gospi i zagrobnom životu… Riječ je o skromnu i dobru dečku. Ide redovito u crkvu i moli se Bogu. Ostao sam iznenađen i zaprepašten kad mi je otprilike ovako rekao: „Dobro, velečasni, kad je riječ o tome hoće li čovjek živjeti poslije smrti, tj. hoće li uskrsnuti, ja mislim da čovjek živi samo dok je na zemlji, a kad umre, s njim je gotovo, njega više nema…!” Razgovor je potrajao dugo i nije bio izgubljeno vrijeme. Malo-pomalo, počeo je shvaćati zašto je uskrsnuće bitno za vjeru.

Podsjetio sam ga da u Vjerovanju molimo: „Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni!” i upitao ga vjeruje li da je Isus Krist umro za nas na križu i treći dan uskrsnuo. Rekao je: „Vjerujem da je Isus uskrsnuo i da je njegova Majka Blažena Djevica Marija dušom i tijelom uznesena na nebo!” „Pa zar ti to nije jamstvo da ćemo i mi uskrsnuti?” rekao sam na kraju. Zbog toga se isplati strpljivo podnošenje svih patnji i životnih nedaća. Isplati se ljubiti Boga i svoga bližnjega. Sve što iz ljubavi činimo prema braći, zapravo činimo Kristu. On će nam biti vječna nagrada u raju.

Bez Kristova uskrsnuća i našega osobnoga, vjera bi bila besmislena

Može se s pravom reći da naša vjera stoji i pada s uskrsnućem. O tome je već u početcima pisao Pavao Korinćanima kad je čuo da su neki tvrdili kako nema uskrsnuća od mrtvih: „Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera… bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; još ste u svojim grijesima” (1 Kor 15,14,17).

Bez uskrsnuća – nastavlja Pavao – mi apostoli smo lašci, a vi ste kukavno prevareni. Jer, „ako smo se u ovome životu samo uzdali u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi” (1 Kor 15,19). Jasno je kao podnevno sunce da bi bez Kristova uskrsnuća, a jednako tako i našega, vjera bila uzaludna, besmislena, suvišna.

Upravo od sv. Pavla posjedujemo najstarije svjedočanstvo o uskrsnuću.

On naglašava da je to svjedočanstvo primio predajom.

„Jer predao sam vam, u prvom redu, ono što sam i primio: Krist je umro za naše grijehe, prema Pismima, i bio pokopan. Treći dan je bio uskrišen, prema Pismima, i ukazao se Kefi, zatim Dvanaestorici. Potom se ukazao braći kojih je bilo više od pet stotina zajedno od kojih većina još i danas živi, a neki su već umrli. Potom se ukaza Jakovu, pa onda Apostolima, i to svima. A naposljetku, ukazao se i meni koji sam donekle nedonošče” (1 Kor 15, 3-8).

Evanđelja nam donose dirljive susrete Uskrsnuloga Krista s apostolima. Znamo kako je na njih porazno djelovala Kristova smrt na križu. Bili su žalosni i razočarani, tjeskobni i nesigurni. Riječju, šokirani, puni straha i dvojbe… I sad raspeti Isus živ dolazi među njih, ukazuje im se i omogućuje im da ga vide; isti je onaj koji je s njima bio tri godine.

Gledali su ga svojim očima, slušali ga, divili mu se kako je činio čudesna djela. On je opet živ. Apostoli ne mogu doći k sebi. Ne snalaze se. Isus im kaže: „Mir vama!” Evanđelist Luka veli: „Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliše da gledaju duha. A on im reče: – Zašto ste zbunjeni? Zašto se sumnje rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i shvatite: duh nema mesa ni kostiju kao što vidite da ih ja imam” (Lk 24, 36-39).

Apostoli doživljavaju preokret. Počinju shvaćati ono što im je Isus govorio dok je bio s njima. Postaje im jasno da se trebalo ispuniti sve što je o Isusu bilo napisano u Pismima. Luka veli: „Na to im otvori pamet da razumiju Pisma, te im reče: – Ovako stoji pisano: Krist će trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih i u njegovo Ime propovijedat će se obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima…” (Lk 24, 45-47). Apostoli otada neustrašivo, otvoreno i hrabro svjedoče da je raspeti Isus Krist uskrsnuo i da živi.

Kako živjeti vjeru danas slaveći Isusovo uskrsnuće?

Uskrsnuće je kamen temeljac naše vjere i nade. Ono rješava sve naše probleme, a iznad svega problem života. Uskrsli je Krist naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće. On sam je rekao: „Ja sam uskrsnuće i život! Tko vjeruje u mene, čak ako umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, doista, ne će nikad umrijeti.” (Iv 11,25-26).

Uostalom biti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Isus Krist, koga su ljudi raspeli, uskrsnuo od mrtvih i iz te vjere živjeti u nadi da će i nas uskrsnuti na život vječni.

Dakle, za katolika živjeti i umirati znači vjerovati, tj. katolik živi i umire vjerujući svome Spasitelju, vjerujući u vječni život kao Božji dar. Mi znamo da je po Adamu došla smrt u svijet, a po Kristu uskrsnuće od mrtvih. I kao što svi u Adamu umiremo, tako ćemo svi u Kristu biti oživljeni. Uskrsnut ćemo. To je stvarnost! To je velika istina! To je ono što daje smisao našem životu i ulijeva nam radosnu nadu u ovoj suznoj dolini.

Sv. Pavao osobito želi naglasiti da smo krštenjem sjedinjeni s Kristom. Ono je naša smrt s Kristom i ujedno uskrsnuće s njim:

„Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim zajedno bijasmo ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih slavom Očevom, i mi zaživjeli u novom životu. Jer, ako smo, dakle, postali jedno s Kristom smrću koja je slična njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem koje je slično njegovu.

Ovo znamo: naš je stari čovjek razapet zajedno s njim da se uništi ovo grješno tijelo, tako da više ne robujemo grijehu. Jer tko je mrtav, slobodan je od grijeha. Ako smo, dakle, umrli zajedno s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njim!” (Rim 6, 3-9).

Svi mi koji smo kršteni, Crkva smo Kristova.

Zato smo pozvani nadvladati grijeh i živjeti novim životom, dostojno svjedočiti ovom naraštaju i širiti Duh Kristov. Koliko smo svjesni toga i kako Uskrsnuli živi u nama i mi u njemu? To je pitanje koje nam se uvijek ponovno postavlja. Svatko od nas trebao bi dati odgovor! A najbolji odgovor dat ćemo svojim životom!

Kako slaviti Kristovo uskrsnuće danas?

Svakogodišnje slavljenje uskrsnog otajstva poziv je da u ovoj krizi i utrci s vremenom malo predahnemo, zastanemo, preispitamo svoj prijeđeni put i razmislimo o tome kako iznovice možemo doživjeti i proslaviti Uskrs. Slaviti uskrsnuće ne znači samo slaviti jednu prošlost ili obnavljati i dozivati u svijest spomen na minule velike dane slave i radosti.

Slaviti uskrsnuće ponajprije znači malo dublje zaviriti u svoju dušu (u sebe) i pogledati koliko ozbiljno živimo životom vjere koji nam je darovan u ova krizna, burna i nemirna vremena.

Vjera je čin našega povjerenja i potpunoga predanja Bogu. Vjerovati Bogu znači biti mu uvijek otvoren i poslušan, iskren i vjeran.

U njega se uvijek pouzdavati i biti spreman na sve što od nas traži. To znači u svemu gledati i tražiti volju Božju, odnosno stalno biti svjestan Božje nazočnosti u Uskrslom Kristu koji trajno živi u svojoj Crkvi.

Slaviti uskrsnuće Isusovo znači slaviti pobjedu života nad smrću, dobra nad zlim, ljubavi nad mržnjom, praštanja nad osvetom. To znači slaviti pobjedu svjetla nad tamom, radosti nad tugom, uskrsnuća nad grobom.

Slaviti uskrsnuće znači sve što imamo i što posjedujemo, čitav svoj život povjeriti Kristu.

Dopustiti njegovu Duhu da nas toliko i tako prožme, da uđe u svaku poru našega bića, da u nama izvodi svoja divna djela ljubavi i radosti, mira i spasenja.

Uskrsnuli i danas prolazi ovim svijetom i želi uskrsnuti u svakome od nas. Zato stoji pred nama i ponavlja nam ono što je već jednom rekao: „Ja sam put, istina i život!” (Iv 14,6). „On je naš put: doputovao je iz beskraja, iz Očeva krila. Samo s njim sigurno se putuje u beskraj – Bogu u vječnost. Tko s njim ne putuje, vječno luta. On je naša istina – vječna istina, Božja istina. Sve druge ‘istine’ nerijetko su gomila laži i ludosti. On je naš život: život našega života, naše duše, naš vječni život i njegovo osiguranje. Tko ne grli njega – život, zagrlit će smrt!” (dr. fra Ivo Bagarić)

Pozvani smo stalno u sebi buditi svijest da smo iz smrti preneseni u život. Otkupljeni smo i spašeni! S Kristom smo uskrsli na novi život. Pozvani smo da živimo tako visoko uzdignuće, svjesni svoga kršćanskog poziva i izabranja. Probudimo se iz mrtvila i proslavimo Boga u svome tijelu, porastimo u bratskoj ljubavi! Učvrstimo se u vjeri i onda će nas uskrsno svjetlo obasjati i uskrsna radost ispunit će naše srce. Uskrs nas poziva na uskrsnu radost i mir. Radujmo se, ali istinski!

Uskrsli je među nama, u nama i s nama! On je naš mir i sreća, uskrsna radost i vječni spas!

„On je za nas vječnome Ocu Adamov dug isplatio i zadužnicu stare krivice izbrisao svetom krvi” (Vazmeni hvalospjev). Radujmo se jer „ovo je noć koja danas po svem svijetu one što u Krista vjeruju od tmina grijeha i od opačina svijeta otima, vraća milosti i pridružuje svetosti!” (Vazmeni hvalospjev)

Radujmo se unatoč tome što nas salijeću patnje i nezgode, boli i razni životni križevi. Sve to ima svoj puni smisao jer samo „po muci i križu” ide se sigurno ususret slavi uskrsnuća. To nam poručuje naš Uskrsnuli!

Autor: fra Petar Ljubičić

  • 35
  •  
  •  
  •  
Na vrh