Intervju

INTERVJU (I. DIO)

Fra Petar Ljubičić: Međugorje je postalo pravo pravcato čudo Povodom 40. obljetnice ukazanja Kraljice Mira u Međugorju, donosimo intervju s fra Petrom Ljubičićem. Upravo je fra Petru povjereno da otkrije međugorske tajne…

Fra Petar Ljubičić: Međugorje je postalo pravo pravcato čudo

Župna crkva sv. Jakova u Međugorju/ foto: Shutterstock

 

Bogu je sve moguće!!!

Bliži se 40. obljetnica Gospinih ukazanja u Međugorju. Što nam možete reći o tome?

24. lipnja 1981., poput groma iz vedra neba odjeknula je vijest da se na Podbrdu u selu Bijakovićima, župa Međugorje, ukazuje Gospa. Šestero mladih sretnika doživjelo je nešto nesvakidašnje, nadnaravno.

Ta neočekivana, potresna te istodobno radosna vijest odjeknula je munjevitom brzinom ne samo župnom zajednicom nego diljem naše domovine i čitavim svijetom kao najznamenitiji događaj ovih posljednjih stoljeća.

„Je li to moguće?“ bilo je pitanje na ustima mnogih.

„Zašto ne!?“ bilo je odgovora. „Bogu je sve moguće!!!“

Od samih početaka svi oni koji su čuli za ova čudesna zbivanja različito su reagirali, odnosno odgovarali na ove pozive s neba. Oni koji su svjedočanstvo prihvatili, a ima ih diljem svijeta na milijune, radosni su i sretni što žive u ova milosna vremena. Oni su iskusili kako je u Međugorju Bog na djelu. Oni su to osobno iskusili i ne mogu o tome šutjeti. Mnogi svjedoče o potresnim obraćenjima i čudesnim ozdravljenjima. Priznaju da ne mogu svoj sadašnji osvjedočeni molitveno-duhovni život zamisliti bez darova koje su dobili u milosnom mjestu Međugorju. U njima stalno tinja želja da uvijek iznova posjete ovo milosno mjesto i upute svoje žarke molitve na brdu ukazanja i Križevcu, svemogućemu Bogu po moćnom zagovoru Kraljice Mira.

Bog šalje Gospu tamo gdje je najveća potreba

Otkuda našem dragom hrvatskom narodu ta velika milost da k njemu dolazi Nebeska Majka, Kraljica mira?!

Naš je narod među najstarijim europskim narodima. Mi pišemo svoju povijest već 16 stoljeća. Naša je, povijest kao povijest malo kojega naroda, bila teška i mučna, krvava i kalvarijska.

Nije li se nebo otvorilo baš nad ovim našim hrvatskim podnebljem da bismo se što bolje pripravili na ove teške kalvarijske dane svoje povijesti?! Bog šalje Gospu tamo gdje je najveća potreba, nevolja. Ona dolazi kao pomoćnica, zagovornica… Svojom providnošću Bog vodi povijest naroda i svakog pojedinca. On ima svoj plan, i to izvanredni i s ovim ukazanjima…

Već prvih dana ukazanja slijevalo se golemo mnoštvo naroda sa svih strana u ovo malo, do jučer nepoznato mjestašce, koje je preko noći postalo milosnim vrelom. Hodočasničke rijeke razlijevale su se da bi uživo vidjele, osjetile i iskusile što se tu zapravo zbiva.

Plodovi Međugorja ulijevaju nadu u bolju budućnost

Mnogi su hodočasnici posjetili ovo milosno mjesto. Što ih to privlači?

Teško je danas naći nekoga tko nije čuo za Međugorje, za Bijakoviće. Milijuni hodočasnika ovdje su doživjeli čudesne stvari. Mnogi su zapisali svoja svjedočanstva i napisali knjige. Pokrenuti su mnogi časopisi. Otvorene su razne središnjice za MIR. Na svim kontinentima nalazimo preko dvadeset tisuća molitvenih skupina Kraljice mira, osnivaju se zajednice poput „Oaze mira“, u kojoj se nalaze obraćenici u ovome milosnome mjestu. Oni zajednički svaki dan mole sedam sati i još osobno najmanje dva sata.

Snaga milosti u Međugorju je toliko jaka da se zorno pokazuje u brojnim izvješćima o obraćenjima i ozdravljenjima. To su sve plodovi Međugorja koji ulijevaju nadu u bolju budućnost. To je ono što privlači hodočasnike. Tko je jednom ovdje bio i doživio susret sa živim Isusom, ne može to lako zaboraviti. On se stalno vraća na izvor.

Put do Boga i vlastita srca

„Međugorje se u međuvremenu dokazalo kao mjesto molitve i obraćanja, mjesto temeljitih životnih zaokreta i iscjeljenja, mjesto gdje su nebrojeni pronašli put do Boga i vlastita srca. Ono je također i mjesto gdje su niknula tolika duhovna zvanja u Crkvi. Ono je postalo škola molitve i klanjanja, žive i intenzivne sakramentalne prakse i duhovnosti, poticaj da se i drugdje počne s ovdašnjom praksom. Ako je Sabor imao za cilj obnoviti Crkvu u glavi i udovima, slobodno možemo reći kako je upravo Međugorje najljepši izdanak te pokoncilske obnove. U obraćenju, na koljenima, u dubokoj predanoj molitvi pred Presvetim, u slavlju sakramenata, u navještaju Radosne vijesti koja je najbolji lijek za posrnuli i bolesni svijet“. (fra Tomislav Pervan).

Vanjski oltar župne crkve sv. Jakova u Međugorju/ foto: Shutterstock

 

Sve je danas u ozbiljnoj krizi

Sve je danas u krizi. Ona je postala znakom našega vremena. Ova korona, bolje reći pošast moderne kuge, tjera strah u kosti. Recite nam nešto i o tome.

Svi smo svjedoci činjenice koju nitko ne može zanijekati: sve je danas u ozbiljnoj krizi. Ona je postala znakom našega vremena. K tomu dodajmo i recesiju.

Je li uopće potrebno naglašavati kako je danas stanje doista kaotično, krizno, recesijsko i teško? Svijet je zapao u veliku krizu i nevolju. To je najmanje što se može kazati. Ona nije isto što i njegova propast, katastrofa. Ali, nije ni isključena. Kriza je najprije prilika pa ako se ne iskoristi, lako se promeće u štetu koja može biti općenita i poprimiti najveće razmjere i najgore oblike.

Problem je u tome što ljudi nepravdom rješavaju nepravde, rat ratom, nered u obitelji bračnom rastavom, ovisnost podržavanjem ovisnosti. Ovisnicima, naime, daju manje doze heroina da ih odvrate od većih, pružaju im manje opasne da ih sačuvaju od opasnijih. Ne vide da vatrom trnu požar ili vide, ali su nemoćni da poduzmu nešto bolje i uspješnije.

Svi se slažemo u ovome: čovjek nikad nije bio nesigurniji i tjeskobniji, zabrinutiji i nezadovoljniji, grješniji i bolesniji, nikad nije bio u većoj nevolji i muci nego što je danas.

Kriza – samo poziv da se preispitamo!

Kriza je samo poziv da se preispitamo. Da se zamislimo nad svojim životom i odlučimo poći drugim putem. Sigurnijim, spasonosnijim. Upravo onim o kojem nam govori Gospa.

Ovaj nemirni svijet u sve je nas unio trku, muku, napetost, nesigurnost i bolest. Oboljeli smo od straha i potištenosti. Nemamo mira. Premalo je radosti i duševnoga zadovoljstva. Osjećamo nedostatak ljubavi… Zato postajemo zabrinuti.

Zaboravili smo na veliko bogatstvo koje nosimo u srcu

Svi trčimo i čeznemo za istinskom srećom, a nigdje je ne možemo stići ni naći. Naša sebičnost dovodi nas dotle da često ne razumijemo druge, svoje ukućane, prijatelje. Drugi ne razumiju nas. Samo se tužimo jedni na druge… A tu nije rješenje.

Svi smo zaboravili na ono veliko bogatstvo koje nosimo u svome srcu. O kad bismo znali kakvo je u svima nama skriveno blago o kojemu još i ne sanjamo! Bog nas je za sebe stvorio, i zato je nemirno naše srce dok se ne smiri u Bogu! (sv. Augustin)

Kad bismo znali što to znači, sve bismo prodali i razdali da to otkrijemo. Za to blago (radost, mir, zdravlje, sreću…) poneki sve žrtvuju. Plaćaju to blago skupo i u devizama.

Mnogi ga ne nalaze, ili ga nalaze pomiješana s gorkim pelinom, jer ga traže na posve krivome mjestu.

I ova pošast moderne kuge je veliko upozorenje i opomena. Ne igrajmo se sa životom. Čuvajmo se i budimo svakoga trenutka spremni susresti se s vječnim Tvorcem. I ova pošast nas opominje: obratimo se, počnimo više računati s Bogom! Nema mjesta strahu. Pojačajmo molitvu, uzmimo u ruke Sveto pismo i ne bojmo se!

Ukazanja Majke Božje uvijek su bila znak majčinske brige za svoju djecu

Kraljica Mira je među nama evo već blizu 40 godina. Zašto je tako dugo ostala s nama i što očekuje od nas? 

Kraljica Mira došla je k nama, svojoj djeci. Želi pomoći otkriti to dragocjeno blago koje nosimo u sebi. Ona nas želi kao Majka uzeti za ruku i voditi k svome Sinu Isusu. Ona dobro zna da u Isusu možemo imati istinski mir, pravu radost, neopisivu sreću, život i spas. Upravo sve ono za čime čeznemo. On je Spasitelj, Usrećitelj naš!

Ukazanja Majke Božje uvijek su bila znak majčinske brige za svoju djecu. Ona su jamstvo velike ljubavi Nebeske Majke. Ona pokazuju kolika je dobrota majke prema djeci koja se nalaze u ovoj suznoj dolini.

Zato prije svega traži od nas da povjerujemo kako je ona poslana od svoga Sina da nam pomogne u našim nevoljama. Zato se ukazuje tako dugo.

Ona ne dolazi da nas straši i da nam prijeti, nego da nas kao svoju voljenu djecu opomene i upozori na pogibelji koje nam prijete kako bismo svi ozbiljno shvatili ovo milosno vrijeme, ovaj sadašnji trenutak u kojem živimo.

Svijet može biti bolji

Čitava povijest Crkve obilježena je Marijinom brigom za sve koji su pošli putem njezina Sina Isusa Krista. Za sve one kojima je Krist jedini Put, jedina Istina i Život. Ali ta njezina briga kao da je porasla u posljednjih 170 godina. Dostatno je sjetiti se samo Marijinih ukazanja u Parizu, Lourdesu, La Salettu i Fatimi te ovih najnovijih u Međugorju. Tko bi pobrojio samo razgovore koje je Marija vodila s dušama, sve pohode na zemlju koje je poduzela da bi prenijela poruke svoga Sina i nebeskoga Oca…

Svi čeznemo za novim boljim svijetom. Njega nema bez Boga. Bog je potreban čovjeku da bi postao novi, bolji, pravedniji i blaženiji. Upravo to Gospa govori u Međugorju.

Sve se više osjeća razgradnja ne samo čovjekove moralne nego i fizičke i biološke strukture.

Nijekanjem i udaljavanjem Boga od čovjeka sve se više navlači mrak na čovjeka i sve ga se više degradira. (Usp. dr. Ljudevit Rupčić, „Međugorje – Vrata nebeska i početak boljega svijeta“, str. 8).

Duh modernizma, sekularizma i relativizma sve više uzima maha. Antikršćanska vizija svijeta je sve prisutnija. Što se događa s Europom? Sve kršćanske korijene želi se ukloniti iz društva. Cijeli svijet je obolio od nemorala. Pobačaji… godišnje blizu 50 milijuna, svake minute njih stotinu. Ljudski život je svetinja.

Molitveni Prostor oko Kipa Uskrslog Spasitelja u Međugorju/ foto: Shutterstock

 

Svjetski fenomen

Međugorje je postalo svjetski fenomen koji ima svoje gorljive zagovornike, ali i ljute protivnike…

Ako zdrava, normalna i istinoljubiva osoba kaže da nešto vidi i doživljava, što je nama skriveno, i to ustrajno godinama ponavlja, onda je red da toj osobi darujemo svoje povjerenje. Osobno pratim ova međugorska zbivanja od samih početaka. Ni jednoga trenutka nisam doveo u pitanje njihovu istinitost-autentičnost.

Kad znamo da nijedna dosadašnja ukazanja u povijesti nisu tako stručno ispitivana i tako uspješno istražena kao međugorska, onda nam to olakšava prihvatiti ovu radosnu vijest. Pročitah da znanost nikada nije bila tako sigurna da nikakav uzrok koji ona nadzire ne može biti izvor međugorskih fenomena. Ona to prepušta vjeri. Vjera je tu mjerodavna. Znanost je olakšala vjeri spoznaju i samu odluku.

Iz Međugorja se vraćaju ljudi drukčiji, blaženiji

Gospina ukazanja u Međugorju pomogla su mnogima i danas pomažu kako bi otkrili one vrjednote na koje su zaboravili: neizmjerni dar vjere, najveću vrjednotu mira, istinsku radost i pravu životnu sreću i svoju sigurnu blaženu vječnost…

Mnogi, mučeni raznim križevima i patnjama, strahovima i brigama u skrušenoj ispovijedi nalaze žuđeni mir i vraćaju se kući radosni i sretni, ili barem s odlukom da pokušaju biti bolji, novi ljudi. Ovih posljednjih godina osobno sam se uvjerio kako hodočasnici govore da su milosni susret s Bogom u Međugorju čekali 20, 30 i više godina. Mnogi to govore sa suzama radosnicama u očima. Slušajući tako potresna svjedočanstva, ni sami ne možemo zaustaviti suze… To je znak da je Bog tu na djelu i da je Gospa naša moćna zagovornica koja nas zagovara kod svojega milosrdnog Sina.

Mnogi iskreno priznaju da bez Međugorja ne bi mogli zamisliti svoj sadašnji molitveni život, svoju potpunu promjenu, svoju osvjedočenu vjeru. Tako svjedoče da je Bog zaista na djelu u Međugorju. Iz Međugorja se vraćaju ljudi drukčiji, ljudskiji, pravedniji, čestitiji i blaženiji…

Međugorje je događanje neba na zemlji (prof. Ivančić)

Nebrojeno mnoštvo mladih osjetilo je snažni Božji zov i obratilo se. Mnogi su se odlučili za duhovno zvanje. Nekoliko crkvenih starješina s zahvalnošću su Bogu i Gospi posvjedočili da su mnoga svećenička i redovnička zvanja njihovih kandidata povezana upravo s Gospinim ukazanjima u Međugorju.

Poznati profesor i teolog dr. Tomislav Ivančić piše: „Međugorje je događanje neba na zemlji, kao što je i Crkva. Međugorje je događaj koji traži razmišljanje, ono sili na zaključke i svjedoči o stvarima koje zaboravljamo. Ono je zato znak među nama, znak vremena i proročki znak poput Ivana Krstitelja. Ono pripravlja put Gospodinu i spasu među ljudima.“

Zašto se Gospa ukazuje

Što mislite, zašto se Gospa ukazuje?

Povijest ukazanja pokazuje da se Gospa uvijek ukazivala ljudima pred velike i opasne događaje. Ako se u obzir uzme samo posljednje vrijeme, vidi se kako su njezina majčinska Ljubav i briga za ljude u njihovim potrebama posebno dolazile do izražaja upravo u njezinim ukazanjima. Gospa svojim ukazanjima i porukama nastoji predusresti najgore.

Gospa se, primjerice, pojavila 1858. u Lourdesu i ukazala se Bernardici kad su u Francuskoj, Europi i cijelom svijetu zaprijetili opasni moralni liberalizam i masonstvo.

Slično se dogodilo 1917. u Portugalu, kad se ateističko-komunistička neman zagrozila svijetu užasnim nedaćama.

Isto tako ukazala se vidiocima 10 godina prije strašnoga pokolja u Ruandi, gdje se govori o milijun i pol ljudskih žrtava. Pred tim opasnostima Gospa je išla kao brižna majka da upozori svoju djecu na velike opasnosti koje se spremaju doći, pokazivala izlaz iz njih i pružala potrebnu pomoć.

Tako je bilo i s njezinim ukazanjem u Međugorju koje se prvi put zbilo 24. lipnja 1981. I tu se Gospa ukazala deset godina prije nego je izbio, po sebi, najbrutalniji rat poslije Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj i BiH.

Gospa se u Međugorju ukazala s djetetom Isusom, s pravim Bogom i pravim čovjekom, u naručju. To je njezina poruka, dar i pomoć današnjem svijetu. Majka svih ljudi nije imala što važnije kazati, ni veće darovati, ni potrebnije učiniti. A ljudi niti imaju što važnije od toga čuti, niti što veće primiti niti što potrebnije imati.

„Ne bojte se ničega, šaljem vam svoju Majku“

Možete li nam reći, je li išta prethodilo ukazanjima Gospe u Međugorju?

Zanimljivo je sjetiti se nekih događaja koji su postali jasni tek kad su počela ukazanja. Samouki slikar Vlado Falak iz župe Međugorje naslikao je u tehnici ulja sliku međugorske crkve i Gospu koja nad njom lebdi. Osobno sam čuo od njega da on nije nikada razmišljao o tome kako bi se mogla Gospa ukazivati u Međugorju. Ne možemo to tumačiti samo slučajnošću. Za nas vjernike nema slučajnosti. Mi znamo da sve vodi i svime ravna svemogući i vječni Tvorac – Bog.

Na Kongresu karizmatika u Rimu (početkom svibnja 1981.), fratar zabrinut za stanje vjere u ono teško vrijeme komunističkoga mraka i strahovlade, molio je karizmatika o. Tardifa i druge molitelje da preporuče naš patnički narod božanskom Spasitelju i potraže odgovor, što učiniti.

Nakon molitve svi su bili iznenađeni odgovorom koji je glasio: „Ne bojte se ničega, šaljem vam svoju Majku“.

„Eno moje mame!“ Ukazanje prije ukazanjâ

„Tri dana nakon smrti Ivankine majke, u travnju 1981., nekoliko djevojčica sjedilo je iznad kuća u Podbrdu, među njima i Ivanka. Odjedanput, iznad njih, po prilici 200 metara, ugledale su ženu u bijelome. Ivanka je pomislila i glasno rekla: „Eno moje mame!“ Djevojčice su se prestrašile i pobjegle kućama. Čudno im je bilo da neka od pastirica iz sela traži ovce (što su pomislile), a obučena je u bijelo; ni same one, a niti jedna koja bi iz sela išla za ovcama u brdo, nije išla obučena u bjelinu.

Nakon ukazanja, raspitujući se za taj događaj, Gospa je Vicki, koja se također nalazila s tim djevojčicama, kazala da je to bio znak prije velikoga znaka – ukazanje prije početka ukazanja.“ (Krešimir Šego: Gospina šaputanja, str. 16).

Izvanredne i neobične pojave na nebu

Za vrijeme prvih mjeseci ukazanja mogle su se vidjeti izvanredne i neobične pojave na nebu. Ponajviše uzbuđenja izazivali su svjetlosni znaci iznad Podbrda, Križevca i crkve. Mnogi župljani i hodočasnici mogli su ne samo nekoliko minuta nego i duže gledati lik žene na mjestu križa na Križevcu. Ponekad je bila čudesna igra sunca. Iznad Međugorja bilo je ispisano svijetlim slovima MIR.

Krešimir Šego je pisao: „Kraljica mira u 17 godina i to svaki dan nikada u Međugorju niti jednoga čovjeka nije osudila, nije ničim zaprijetila, nije ni na koji način ukorila. Ona je od prvoga dana Majka koja se majčinski blago smiješi, svaku svoju riječ izgovara s majčinskom blagom ljubavi. Ona savjetuje i tješi, upućuje i pokazuje put prema svome Sinu. Ona poziva na obraćenje. Kada je ožalošćena našim grijesima, ona je žalosna i zbog toga plače, tužna je zbog tvrdokornosti svakoga svoga djeteta. U svakom svom dolasku ona će kazati: „Anđeli moji!“ – vidiocima ali i svima nazočnima ukazanju, svima koji su u Crkvi, koji su tu, ali i onima koji su daleko. U riječima ‘Draga djeco!’, izgovorenim toliko puta, zbilja su svi njezina djeca koja žive na ovoj zemlji, bez razlike na vladanje, na vjeru. Majka je beskrajno zahvalna što smo se odazvali njezinu pozivu pa to u svakoj svojoj poruci i kaže: ‘Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!’“

Križevac, brdo iznad Međugorja/ foto: Shutterstock

 

Kraljica Mira

Gospa se predstavila kao Kraljica mira. Čuo sam da ste vi pitali vidioce da pitaju Gospu pod kojim imenom nam dolazi.

Čitajući o Gospinim ukazanjima u Lurdu i Fatimi, sazao sam kako se Gospa predstavila u Lurdu: „Ja sam Bezgrješno začeće“, a u Fatimi Gospa od Ružarija (krunice). Zamolio sam vidioce da upitaju Gospu pod kojim imenom dolazi k nama. Nakon nekoliko dana na jednom papiriću napisano je kako je Gospa rekla: „Ja sam Kraljica Mira!“

Gospa se ukazuje kao Kraljica Mira. Tako se predstavila. Rekla je u samim početcima: „MIR, MIR, MIR NEKA BUDE! Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi!”

Zar nam je išta danas potrebnije od mira?! Možemo imati sve što ljudsko srce može poželjeti. Ali ako mira nemamo, mi zapravo nemamo ništa. Gospa je jasno rekla da nam pravi i istinski mir može darovati samo Krist. On je zapravo naš MIR.

Mir je punina sreće, savršene radosti i ljubavi, plod duha. To je najveće i najpotrebnije dobro koje možemo imati i za kojim možemo čeznuti. To je neizmjerni dar kojim Bog usrećuje čovjeka, ako mu se čovjek otvori i povjeri. Ako mu prizna svoju malenost i grješnost i ako Boga za to žarko moli. Mir je ono unutarnje dobro: sklad i posjedovanje onoga dobra koje volimo. To je blago duše koje se prelijeva u čitavo biće.

Mir je zadovoljstvo sa samim sobom i sa stvarnošću koja nas okružuje. Mir je radost što živimo, osjećaj da smo ljubljeni i da možemo druge voljeti. I nije čudno što je mir prvi uvjet da budemo sretni. Može čovjek biti bogat, može imati sve što mu srce želi, ali ako mira nema u srcu, on je nesretan. Mir je zato uvjet sreće svakoga pojedinca, svake obitelji i svakoga naroda.

Nismo slučajno tu!

Što biste na kraju poručili onima koji će ovo čitati?

Život koji posjedujemo, živimo, uživamo, čudesni je dar Božji. Samo se jedanput živi! Zato se nije sa životom igrati! Igra nas može skupo stajati!

Zapamtimo: nismo slučajno tu! Od vječnosti smo u promislu Božjem. Vječnom smo ljubavlju ljubljeni. Onaj koji nas je u život pozvao, ima s nama svoj veliki plan. Otkrijmo taj plan! Povjerujmo kako je Bogu moguće izvoditi čudesne stvari u mladome srcu koje mu se posve otvori i daruje neopozivo.

U ovom milosnom trenutku, Bog od nas, od tebe, mladi Brate i Sestro, traži tvoje srce, tvoj život, zapravo tebe. Prepusti se Duhu Božjemu i predaj se radosno Isusu, pa ćeš otkriti tajnu prave radosti i sreće. Uvjerit ćeš se kako si kadar podnijeti sve iz ljubavi. Kako bi to mogao shvatiti, povuci se u osamu. Nađi miran kutak i počni moliti! Gospa se i za tebe ukazuje!

Isus Krist, božanski Spasitelj traži upravo danas predane i odane, odvažne, smione i odlučne duše kojima će se poslužiti kako bi došao do onih koji su daleko od spasenja. Mnogi su gladni Boga i žive vode…

Blagoslovi nas, Oče!

Hvala Ti, Oče nebeski, za sve dragocjene i neizmjerne darove tvoje dobrote i povjerenja! Hvala Ti, Isuse, što si se za nas rodio, živio, trpio, umro i uskrsnuo!

Hvala Ti, Marijo, Kraljice Mira, moćna naša zagovornice, što si nam došla i što nas neumorno pozivaš na molitvu i promjenu života, čvrstu vjeru i pokoru!

Isuse, žarko Te i ponizno molimo, pomozi nam da u svakom trenutku svoga života budemo svjesni istine da smo po Svetom krštenju postali Tvoji ljubljeni sinovi, Tvoje ljubljene kćeri, da to nikada ne zaboravimo, da to svojim ponašanjem, svojim djelima i životom uvijek svjedočimo! Učini nas osvjedočenim katolicima vjernicima! Blagoslovi sve koji budu ovo čitali. Amen.

 

Drugi dio intervjua pročitajte ovjde.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh