Duhovnost

SPOZNATI NAJVAŽNIJU ISTINU

Fra Petar Ljubičić: Evo što svjedoče oni koji su povjerovali u Božju ljubav „Bog je ljubav koja nam se neprestano dariva. Bog je ljubav koja nas privlači od vječnosti. Bog je ljubav koja se svakodnevno izlijeva u naša srca...“

Fra Petar Ljubičić: Evo što svjedoče oni koji su povjerovali u Božju ljubav

To je najvažnija i najradosnija istina koju poznajemo. To je poruka koja nas čini vrlo sretnima. Svatko se od nas smije osjećati ljubljenim i reći: „Voljen sam – ne samo od slabih ljudi, nego od svemogućega Boga koji je sama Ljubav!“ Bog je ljubav koja nam se neprestano dariva. Bog je ljubav koja nas privlači od vječnosti. Bog je ljubav koja se svakodnevno izlijeva u naša srca…


„Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga jer ljubav dolazi od Boga i tko god ljubi od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga jer je Bog ljubav!“ (1 lv 4, 7).

„Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni!“ (lv 3, 16).

„Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grješnici, umro za nas. Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi!“ ( Rim 5, 8).

Otvorimo se sadržaju ‘poruke svih poruka’, koja svakom čovjeku, neovisno u kojoj se situaciji nalazi, uspijeva donijeti neizrecivu utjehu i beskrajnu radost.

Bog me ljubi

Od Boga sam ljubljen! To znači: Ta ljubav vrijedi za mene osobno! U Božjim sam očima jedini i jedinstveni, od Oca veoma ljubljeno dijete. Od vječnosti je mislio na mene. „Ne boj se jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!“ (Iz 43, 1).

Od Boga sam ljubljen! To znači: Bog me ljubi bezuvjetno – ne zato što sam dobar, nego zato što je on tako dobar, milosrdan i drag! Nije mi potrebno tražiti poštovanje i priznanje kod ljudi koji me mnogo puta vrednuju po tome što posjedujem ili čime se bavim. Bog ljubi sve ljude bez iznimke.

„Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim!“ (Iz 43, 4)

Od Boga sam ljubljen! To znači: Mogu bezbrižno živjeti. Bog se brine o meni. U njega se mogu potpuno pouzdati i uvijek s njim računati.

„Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora!“ (Ps 23, 1-2)

Od Boga sam ljubljen! To znači: Ne trebam se ničega bojati: Bog je moj moćni pomoćnik i najbolji prijatelj. Kod njega sam siguran (zaštićen).

„Jahve je sa mnom, i ja ne strahujem: što mi tko može?“ (Ps 118, 6)

Od Boga sam ljubljen! To znači: Bog mi prašta sve moje grijehe i čisti me od svake krivice. On me liječi i spašava.

„Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!“ (Ez 36,  25.26)

Od Boga sam ljubljen! To znači: Bog me podiže i želi da budem slobodan i sretan. Za moju sreću (vječno spasenje) njemu ni jedna žrtva nije bila prevelika. Isusovom smrću na križu darovao nam je život.

„Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama, kako biste se mogli radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava!“ (1 Pet 4, 13).

Od Boga sam ljubljen! To znači: Nebo je već započelo. Već sada smijem pripadati Božjoj obitelji, već sada smijem u ljubavi biti sudionik života trojednoga Boga i pjevati hvalu slave njegove.

„Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu, Spasitelju mome!“ (Lk 1, 47)

„Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti i odmoriti!“ (Mt 11, 28)

„Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u mene  vjerujte. U kući Oca mojega ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: Idem  pripravim vam  mjesto!“ (Iv 14, 1). „Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!“ (Mk 1, 15)

„A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera.“ (1 Iv 5, 4).

Oni su vjerovali u Božju ljubav 

 „U samo četiri godine izgubila sam najprije devetnaestomjesečnu kćerkicu, a nakon toga devetogodišnjega sina u prometnoj nesreći. Nakon teških, mučnih i depresivnih dana, mogu reći da se ponovno osjećam dobro. Član sam molitvene zajednice u kojoj stvarno osjećamo Božju blizinu i ljubav. Zaista, od Boga smo ljubljeni! Ne trebamo se bojati i ne trebamo biti tužni!“

„Tumor na mozgu u posljednjem stadiju“, tako je glasila liječnička dijegnoza. To je za mene bio težak udarac. Ta ja sam još premlada za smrt! Nakon mnogobrojnih neprospavanih noći,  Bog mi je darovao milost da mogu prihvatiti svoju bolest, kako bih mogla reći: ‘Neka bude Tvoja volja!’ Uskoro smijem ući u Njegovu ljubav. Tako sam sretna!“ (A. G.)

„Smrt me je razdvojila od dragoga čovjeka koji me je veoma dobro razumio. Nakon njegovog odlaska, činilo mi se kako sam sama na ovom svijetu. Imala sam milost ponovno susresti nekoga tko razumije moju nevolju i tko mi pomaže izaći iz teškoga depresivnog stanja. Zahvaljujem Bogu što me po jednom čovjeku opet podigao! Od Božje se ljubavi zaista može živjeti.“ (F. P.)

„Moj je suprug alkoholičar i često me tuče kada previše popije. Vjernica sam i znam kako ga Bog sa svim njegovim slabostima i pogrješkama ljubi te tako nalazim snage nositi svoj križ. Bez Božje ljubavi to ne bih mogla!“

Istinski i osvjedočeni vjernik govori: „Moja supruga očekuje dijete drugoga čovjeka. Bio sam spreman to dijete prihvatiti kao svoje i supruzi oprostiti. No, ona je otišla i ostavila me samoga s našom kćerkicom. Unatoč tomu, nisam prestao vjerovati u Božju ljubav i tako sam smogao snage pobijediti tu veliku kušnju!“

Starac koji živi kod svog sina i snahe ima težak život jer su vrlo okrutni prema njemu; činilo im se kako predugo živi. Puno mu je puta bilo teško kada bi vidio da svojima stoji na putu i smeta im. Na tavanu kuće imao je pregradu od dasaka gdje je više puta tijekom dana boravio. Mnogo je suza prolio. Jednom ga je tamo zatekao svećenik kojemu je to sve bilo poznato. Starac mu je rekao: „Pogledajte, velečasni, život mi je već odavno postao nesnošljiv. No, često gledam kroz onaj mali tavanski prozor prema crkvi i vječnom svijetlu koje kroz prozor crkve svjetluca. Tada mislim na dragoga Spasitelja koji tamo u osami stanuje. Njemu se požalim zbog moje bijede, i znam, On osjeća što mene tišti. Tada mi postaje opet čudesno lako pri srcu. Onda mi dođu i suze radosnice. Svaki put kažem: ‘Gospodine, neka bude onako kako Ti hoćeš, ja sam zadovoljan!“

Jedan je mladić pričao: „Godinama sam bio neurotičan, bojažljiv, depresivan i sebičan. Svatko tko me je poznavao uvijek mi je iznova govorio da se trebam promijeniti i postati drukčiji. Bile su mi neshvatljive i mrske takve osobe, no ja sam im povlađivao. Htio sam se, istina, promijeniti, ali mi to nije uspijevalo, iako sam se dosta trudio. Najviše me boljelo što me najbolji prijatelj nije razumio i stalno mi je prigovarao kakav sam. I on je očekivao moju promjenu. Povlađivao sam mu, no nije mi postao mrzak, to mi nije uspjelo. Tako sam se osjećao bespomoćan i zarobljen. Tada mi je prijatelj rekao: ‘Nemoj se mijenjati! Ostani takav kakav jesi! Stvarno nije važno hoćeš li se promijeniti ili ne. Volim te takvoga kakav jesi. Tako je to sada’. Te su riječi u mojim ušima zvučale kao melodija: ‘Nemoj se promijeniti, nemoj se mijenjati… volim te!’ Opustio sam se i živnuo. I gle čuda nad čudom, promijenio sam se! Sada znam, nisam se istinski mogao promijeniti, dok nisam nekoga našao tko me voli bez obzira jesam li se promijenio ili nisam!“

Ovo je priča za razmišljanje. Možda će se netko pronaći u liku ovoga čovjeka. Zar i mi sami nismo izloženi raznim pritiscima: ‘Čini ovo! Pusti ono!’ Nekada nam se čini da se naš cijeli život sastoji od zapovijedi, zabrana, propisa, natpisa i upozorenja s kojima se mnogi ljudi muče i kažu: ‘Čemu to? Znam što mi je činiti, a što ne. Nisu mi potrebni savjeti u tom smislu.’ U Kristovo vrijeme Židovi su imali 613 pojedinačnih zapovijedi, među kojima je bilo 365: „Ne smiješ to činiti!“ i  248: „To moraš činiti!“ –  zapovijedi. Nisu znali koji je smisao tih pojedinačnih zapovijedi. Mnoge su bile površne; pridržavalo ih se, ali bez ljubavi. Od tog silnog izvršavanja zapovijedi, zaboravilo se na ono bitno: vršiti pravdu, milosrđe i vjernost.

Bog želi cijelog čovjeka; želi ga u svom njegovom nutarnjem uvjerenju! Želi njegovu dobru volju i njegovu iskrenu ljubav! U borbi s farizejima, koji su Isusu i njegovim učenicima prigovarali jer se nisu čvrsto pridržavali zapovijedi čistoće kod jela, Isus je jasno protumačio – ne radi se samo o izvanjskom ispunjenju  zapovijedi, radi se o nutarnjem stavu. Radi se o srcu. Što vrijedi ako se u svim tim društvenim zapovijedima ostaje bez krivnje, a Božje zapovijedi povrede? „Zapovijedi čistoće kod jela – njih se pridržavate, ali u srcima gajite loše misli i težnje: razvratnost, krađu, ubojstvo, preljub, klevetu, škrtost i zavist.“

Srce je važno i kod nas! Ako nemamo ispravan stav, tada je sve bezvrijedno. Tako netko ide nedjeljom u crkvu, ali se ne trudi svim srcem biti ondje. Netko pak ide na ispovijed, ali se ne pokušava izmiriti s posvađanim susjedom. Božje praštanje meni ovisi o mom praštanju drugome! Svatko se od nas treba zapitati koje zapovijedi samo izvanjski izvršava i koji je korijen toga problema? Zašto zapravo nešto činim? Jedna, samo izvanjski izvršena, zapovijed odlazi u prazninu i može čak prekriti moju nutarnju pokvarenost. Srce je važno, ono vanjsko i nutarnje mora se podudarati. Mislimo uvijek na to da su Božje zapovijedi važnije od ljudskih propisa! Ako Isus kaže: „Ovaj narod me štuje usnama, ali srce mu je daleko od mene!“ – onda je to i nama poziv na preispitivanje našega života i naših ponašanja.

Svjedočanstvo: Kako se brak, jednoga dana, raspao?

Supruga je pred sucem priznala da je nekoliko godina bila vrlo sretna sa svojim mužem. Bilo je malih poteškoća, ali su uvijek iznova skupili snagu i svoje probleme rješavali razgovorom. Nerješivi problemi počeli su se javljati onoga dana kada je pomislila: ‘Moj me suprug voli još jedino usnama i razumom, ali mu je srce daleko od mene’. Od toga trenutka nestalo je povjerenja i zajedništva. Ljubavi zapravo više nije bilo. Brak je, da tako kažem, smrtno oblio i raspao se.

Potrebno je učiniti sve da bismo shvatili koliko nam je potrebna ljubav, vjernost, prijateljstvo i povjerenje. Sve se to najbolje doživljava srcem. Kako može doći do zahlađenja odnosa? Riječ je o pitanju vjere. Ako se ne moli, vjera slabi i onda se hladi ljubav, a i druge vrednote dolaze u pitanje. Moramo biti budni i uvijek moliti: ‘Bože, evo me, darujem ti svoje srce jer te volim i u tebe čvrsto vjerujem. Daruj mi u vjeri i ljubavi stalno rasti!’.

Autor: fra Petar Ljubičić

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh