Vjera i znanost

EVOLUCIJA ILI KREACIONIZAM

Fosilni zapisi potvrđuju suprotno od onoga što tvrde evolucionisti – Bog je stvorio svijet! Ako vam izazivaju nelagodu, bijes ili vas veoma uznemiravaju članci o kreacionizmu, tj. o tome da je Bog stvorio svijet, vrlo vjerojatno imate ozbiljan problem, jer ćete se jednog dana naći licem u lice s Stvoriteljem, kojega tim svojim stavom itekako omalovažavate. Ako ne vjerujemo u stvaranje, ne vjerujemo ni u Boga

Fosilni zapisi potvrđuju suprotno od onoga što tvrde evolucionisti – Bog je stvorio svijet!

Da je teorija darvinizma[1] točna, dosada bismo pronašli tisuće, ako ne i milijune fosila prijelaznih oblika. No situacija je posve drukčija.


Poanta je u tome da fosilni zapisi zapravo više podupiru nadnaravno stvaranje nego makroevoluciju.

Bez prednosti koje pruža današnja tehnologija Charles Darwin nije mogao uočiti probleme s kojima se njegova teorija suočava na staničnoj razini. Ali uočio je da fosilni zapisi predstavljaju velik problem njegovoj teoriji, zato jer ne pokazuju stupnjevitost (gradualizam). Zato je napisao: „Zašto svaka geološka formacija i svaki sloj nisu puni takvih prijelaznih vrsta? Geologija zasigurno ne otkriva nijedan takav precizno razvijeni organski lanac, i to je, možda, najočitiji i najozbiljniji prigovor koji se može iznijeti protiv moje teorije.” (C. Darwin, Podrijetlo vrsta)

No Darwin je mislio da će daljnja fosilna otkrića pokazati da je njegova teorija točna. Vrijeme je pokazalo da je bio u krivu.

Da je teorija darvinizma točna, dosada bismo pronašli milijune fosila prijelaznih oblika, ali to uopće nije tako

Iako se u masovnim medijima može čuti upravo suprotno, fosilni su zapisi darvinistima izazvali velike neprilike. Da je teorija darvinizma točna, dosada bismo pronašli tisuće, ako ne i milijune fosila prijelaznih oblika. No situacija je posve drukčija. Pogledajmo kako ju je opisao evolucionist Stephen Jay Gould (1941. – 2002.), paleontolog na Sveučilištu Harvard:

„Povijest većine fosilnih vrsta uključuje dvije značajke koje su posve nespojive sa stupnjevitošću: 1) Evolucijski zastoj. Većina vrsta ne pokazuje nikakvu izravnu promjenu tijekom svoga boravka na Zemlji. Kad su se tek pojavile u fosilnim zapisima, izgledale su gotovo isto kao netom prije nego što su nestale. Morfološke su promjene obično ograničene i neusmjerene. 2) Iznenadna pojava. Ni u jednom lokalnom području vrste ne nastaju postupno neprekidnim preoblikovanjem od svojih predaka; one se pojavljuju odjednom, ‘potpuno oblikovane’.” (Stephen J. Gould, Evolution’s Erratic Pace)

Drugim riječima, Gould priznaje da se fosilne vrste pojavljuju iznenada, potpuno oblikovane te ostaju jednake sve dok ne izumru, i za to vrijeme ne prođu ni jednu usmjerenu promjenu. Upravo se to može očekivati ako je točna teorija kreacionizma.

No, umjesto da usvoji kreacionizam, Gould je odbacio stupnjevitost darvinizma te je osmislio teoriju pod nazivom Punctuated Equilibria, PE (eng. teorija punktualizma; teorija isprekidane ravnoteže). PE kaže da su se vrste razvile brže tijekom kraćega vremenskog razdoblja, čime se objašnjavaju ogromne fosilne praznine. Gould nije naveo prirodni mehanizam kojim bi se to moglo dogoditi, no budući da je bio ateist, morao je fosilne zapise nekako objasniti. To je klasičan primjer u kojem je pojedinac dopustio da mu vlastite predrasude zamagle zapažanja.

Ali udaljili smo se od teme. Poanta je u tome da fosilni zapisi zapravo više podupiru nadnaravno stvaranje nego makroevoluciju. Doista, ovdje ne nedostaju karike, nego cijeli lanac!

A lanca nema, jer se gotovo sve glavne skupine životinja koje poznajemo pojavljuju naglo i potpuno oblikovane u fosilnim zapisima u slojevima kambrijskog razdoblja, za koje mnogi znanstvenici procjenjuju da su nastali prije 500-600 milijuna godina. Jonathan Wells piše: „Fosilni su dokazi tako snažni, a događaj tako dramatičan da su postali poznati pod nazivom ‘kambrijska eksplozija’, odnosno ‘biološki veliki prasak’.“ (J. Wells, Icons of Evolution)

Taj je dokaz, naravno, potpuno nespojiv s darvinizmom. Sve se skupine životinja pojavljuju pojedinačno, potpuno oblikovane i u isto vrijeme. To nije dokaz postupnog razvoja, nego trenutnog stvaranja. Dakle, darvinističko stablo, na koje smo se toliko navikli, ne prikazuje stvarne fosilne zapise ispravno. Zapravo, kako primjećuje Wells: „ako bi tomu odgovarala bilo koja botanička analogija, to bi bio travnjak, a ne stablo” (J. Wells, Icons of Evolution). A na tom bi se travnjaku nalazili dijelovi ispunjeni različitim vrstama trava ili biljaka, međusobno odvojeni velikim površinama na kojima nema ničeg osim blata.

„A što je s razvojem oblika lubanje, na koji smo navikli?”

Možda ste sada pomislili: „A što je s razvojem oblika lubanje, na koji smo navikli? Ne pokazuje li to da se je čovjek razvio iz majmuna?”

Prije mnogo godina raspravljao sam s darvinistom koji je poredao lubanje po stolu da bi objasnio da je do evolucije zaista došlo. „Dame i gospodo, ovdje je dokaz za evoluciju”, izjavio je.

Čovječe, kako možeš zanemariti fosile? Lubanje izgledaju kao da im se oblik progresivno mijenjao. Izgledaju kao da bi mogle imati zajedničkog pretka. No je li to dobar dokaz za darvinizam? Ne, taj dokaz nije bolji od onoga kojim bi se tvrdilo da se veliki lonac razvio iz žličice.

Darvinistima problem predstavlja to što se putem fosilnih zapisa ne može doći do zajedničkog pretka. Zašto ne? Zato jer se, prema riječima Michaela Dentona, „99 posto biološkog sastava svakog organizma nalazi u njegovoj mekoj strukturi, koja u fosilu nije dostupna” (M. Denton, Evolution: A Theory in Crisis). Drugim riječima, izuzetno je teško otkriti biološki sastav nekog stvorenja promatrajući njegove fosilne ostatke. Jonathan Wells primjećuje: „Fosilni su dokazi podložni različitim interpretacijama zato jer se pojedini primjerci mogu rekonstruirati na razne načine i zato jer se po fosilnim zapisima ne može ustanoviti veza između pretka i potomka.” (J. Wells, Icons of Evolution)

Međutim to ne sprečava darviniste. Budući da darvinizam, zbog njihova prethodnog filozofskog opredjeljenja, mora biti točan, darvinisti moraju pronaći dokaze koji ga podržavaju. Zato, umjesto da priznaju da se na temelju fosilnih zapisa ne može ustanoviti da bića imaju zajedničkog pretka, darvinisti su se uhvatili za onaj jedan posto onoga što im fosili otkrivaju, a ostatak od 99 posto ispunili su opisujući ta svoja fosilna otkrića onako kako im odgovara. S takvom ogromnom prazninom, i bez činjenica koje bi ih ograničavale, darvinisti mogu slobodno graditi „karike koje nedostaju” iz beznačajnih fosilnih ostataka. To je razlog zašto su mnoge takozvane „karike koje nedostaju” bile kasnije razotkrivene kao prijevara ili pogreška. Henry Gee, glavni suradnik za rubriku o znanosti u časopisu Nature, piše: „Tvrdnja da niz fosila predstavlja lozu ne može se smatrati znanstvenom hipotezom koja se može provjeriti, nego tvrdnjom čija je valjanost jednaka priči za laku noć – ona je zabavna, možda čak i poučna, no ne i znanstvena.” (U: J. Wells, Icons of Evolution.) (…)

[1]Darvinizam je teorija o biološkoj evoluciji i postanku biljnih i životinjskih vrsta s čovjekom kao rezultatom prirodnog odabiranja i borbe za opstanak. Dakle, ne priznaje postojanje Stvoritelja.

Iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ N. L. Geislera i F. Tureka, koju još danas i sutra, 27. i 28. siječnja, možete nabaviti po sniženoj cijeni od 84 kuna! (Red. cijena iznosi 120 kn.) Popust možete ostvariti ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Na vrh