„Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je u vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja. (…) Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica.” (KKC, br. 969)

Tko je majka? Što je majka? Kada je majka? Zašto je majka? Kome je majka?

Reče Isus: „Onaj koji vrši volju Oca moga na nebesima, taj mi je i brat i sestra i majka, (taj mi je sve)”. A volja je Očeva ljubiti. Ljubiti i život svoj dati. I za Boga i za bližnjega i za kost svojih kostiju i meso mesa svojega. Razdati se i izgorjeti kao svijeća, pritom svijetleći svojoj djeci.

Od svih muškaraca ipak je žena jedina sustvarateljica i sunositeljica milosti života, po povlaštenoj Božjoj namisli od postanka svijeta. Ona je čuvarica svih Božjih milosti pripremljenih za nejaku djecu za posinjenje i otkupljenje. Ona je brižna u nošenju tereta namijenjena djeci te se sama daje kao žrtva prinosnica, Bogu na ugodan miris. Ona je srce koje tuče iz čiste ljubavi prema djeci; kako bolesnoj, tako i zdravoj.

„I prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, Ja te znadoh.” A majka i prije nego što začne dijete, već ga željom stvara u svome srcu i s ljubavlju iščekuje trenutak začeća, kako bi mogla uživati u plodovima života u vlastitoj utrobi, a osobito nakon rođenja, kada majčinstvo dobiva na snazi svjedočanstvom, djelima ljubavi i služenja.

„Ako te otac ili majka ostave, Ja te ostaviti nikada neću!” „Može li žena zaboraviti na čedo svoje utrobe? Pa kad bi koja to i učinila, tebe Ja zaboraviti neću. Nikada!” Ponekad se kraj tolikih problema čini da su djeca nepotreban teret, bez kojega bi se u životu moglo vrlo lako (dobro živjeti). Međutim, milosti koje proizlaze iz brige o djeci kao djeliću nas, tisuću su puta veće i sjajnije nego sve poteškoće i brige zajedno. Majčinstvo je odluka. Ili jesi ili nisi.

O Marijo, ti donosiš čovječanstvo Bogu u bolima i mukama rađanja, jer svako dijete jednako ljubiš, miluješ i grliš, iako te mnoga odbijaju. Ti brineš i moliš za nas bez obzira na to jesmo li ti mi na tome zahvalni ili, većinom, nezahvalni. Ti ne gledaš tko je tko, i što je tko. Ti ne gledaš na boju kože, spol ili rasu, ti nas jednostavno ljubiš kao potpuno nezasluženi dar tebi. Još dok dijete, pa bilo ono i odraslo, niti ne shvaća svu tvoju brigu i trpljenje zbog nas, ti vapiš i moliš svoga Sina da nam se smiluje, jer Ga podsjećaš da ipak – ne znamo što činimo.

Ti si, Marijo, naša Majka, htjeli mi to ili ne. Ti si Blagajnica, Posrednica i Djeliteljica svih milosti Božjih, po savršenom planu spasenja u ljubavi za čovjeka, Dobroga Boga. Prihvaćamo li te za Majku?

Hvala ti, Marijo, što ne odustaješ od nas.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.