Foto: Shutterstock

Prva osoba u Bibliji koja se željela približiti Bogu bio je Kajin – ili je to sam od sebe odlučio. Ne znam kako je zaključio da mora prinijeti žrtvu, je li to nekako znao ili je osjetio da želi steći milost kod Boga. Zato mu je prinio žrtvu, ali se ona Bogu nije svidjela kao Abelova žrtva. Bog je zatim Kajina uputio kako da mu prinese ugodnu žrtvu – ako činiš dobro. To znači vedro, puno radosti i dragosti zbog pravednosti. Dakle, ako prinosiš žrtvu Gospodinu, tada to čini radosna srca. Ne možeš mu se približiti dok škripiš zubima, srce ti mora biti radosno. I to je ključ – njega ne zanima tvoja žrtva, njega zanimaš ti. Ako činiš dobro, zar nećeš biti prihvaćen? Ti, a ne tvoja žrtva. Mi naporno radimo da bi naša žrtva odlično izgledala, i to stoljećima. Ali Boga ne zanima žrtva, već srce. Zanima ga onaj koji prinosi žrtvu i zato kaže: „Zar nećeš biti prihvaćen?“ Jeste li znali da riječ prihvaćen znači „biti podignut, unaprijeđen po činu“? Nije li to divno? Dakle, Boga zanima radostan stav srca.

Možda i u vašem životu Bog postavlja nekog Abela. Budući da je Bog rekao da smo prihvaćeni ako dobro činimo, a to znači ako imamo veselje u srcu, siguran sam da je Abel skakao od radosti dok je prinosio žrtvu jer je bio prihvaćen. A Kajin ga je promatrao i u sebi mislio: „Ubijam se od posla svaki dan, a ti si prihvaćen? Razbit ću ti glavu!“ Prepoznajemo li se? (…)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Pred zidom“ autora Don Pottera. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete nabaviti ovdje.