Eukaliptus je australska endemična drvenasta biljka, koje ima stotine vrsta. Raste veoma brzo, do visine od 80 metara. Stalan je stanovnik njegove krošnje koala, koja se hrani isključivo njegovim lišćem, a njezin je želudac otporan na otrovne sastojke u tom lišću, koji služe kao obrana od kukaca. Lišće mu je plosnato, dugačko i tvrdo, a njegovi rubovi uvijek su postavljeni u smjeru sjever-jug, čime se lišće štiti od pretjerana isparavanja na visokim temperaturama. Lišće i plod eukaliptusa imaju veoma prijatnu aromu i koriste se u liječenju oboljenja dišnih organa, u obliku sirupa i tableta ili kao eterično ulje. Naime eukaliptus snižava temperaturu, ima antibakterijska i antivirusna svojstva, a lišće se dodaje i mješavinama čajeva protiv šećerne bolesti i živčanih bolesti. Eukaliptusovo ulje nalazi se i u sastavu raznih preparata koji pomažu kod reumatskih oboljenja. Primjenjuje se i kod ženskih bolesti, u obliku čaja i kupke. Miris eukaliptusa je neugodan za komarce te je njegovo ulje pogodno kao zaštita od komaraca. Zbog svojega jakog mirisa dodaje se i u žvakaće gume. Sjemenke mnogih vrsta nalaze se u zatvorenim kapsulama, koje se otvaraju tek nakon što okolinu opustoši šumski požar, koji je čest na sušnu području na kakvu eukaliptus obitava. Takvo opustošeno tlo, pognojeno pepelom, postaje plodno za rast eukaliptusa. Eterično ulje u lišću još i pospješuje velike šumske požare. No čak i izgorjelo drvo eukaliptusa preživljava takve požare te iz njega ubrzo izbiju nove mladice. Budući da jako upija vodu iz zemlje (neke vrste čak i 500 litara vode dnevno), sadi se radi isušivanja vlažnih i močvarnih terena. Zanimljivo je i da eukaliptus „upija“ zvuk, tako da dva čovjeka s dvije različite strane drveta ne mogu razgovarati na daljini većoj od deset metara. Je li tako prilagođena biljka, otporna na sušu i požare, nastala postupnom prirodnom prilagodbom? Bi li njezina neophodnost za preživljavanje koale, kao i njezina ljekovitost za čovjeka, mogla biti rezultat slučajnosti?

Mudr 13,1