Foto: Euharistijsko čudo u Ludbregu (www.visionsofjesuschrist.com)
Godine Gospodnje 1411. u našem podravskom gradiću smještenom podno kalničkog gorja dogodilo se euharistijsko čudo. Neki svećenik, kojem ime nije poznato, slavio je svetu misu. Nakon pretvorbe, posvećenja kruha u tijelo i vina u Krv Kristovu, ovaj je svećenik razlomio hostiju u tri dijela; jedan je dio stavio u kalež (tom se gestom simbolično označava ponovno sjedinjenje Isusova Tijela, Krvi i Duše) a s ostala se dva dijela hostije pričestio. Kad je htio popiti iz kaleža tekućinu posvećenu u Krv Kristovu, počeo je sumnjati nalazi li se u tom kaležu istinito tijelo i istinita Krv. Tada je uočio u kaležu pravu svježu Krv. Zaprepastio se i prestrašio pa je kalež s Krvlju brzo spremio iza oltara i završio misu. Kasnije je Krv stavio u staklenu posudicu i naredio zidaru da ju zazida u zid kapele.
Zidar se držao zakletve te je čuvao tajnu. Šutio je i svećenik dugi niz godina srameći se svoje nevjere. O događaju je progovorio tek na času svoje smrti jednome subratu davši mu upute gdje da potraže posudicu s Krvlju. Čim su je pronašli, glas o čudu pronio se nadaleko.
„Mnogi su bili uslišani te su čudesno ozdravili od mnogih bolesti“
Bilo je to vrijeme gladi, bolesti, osobito kuge. Ljudi su počeli dolaziti sa svih strana i moliti se pred relikvijom i zavjetovati se Presvetoj Krvi. Mnogi su bili uslišani te su čudesno ozdravili od mnogih bolesti. To su potvrdila i dva opata Akvilejske biskupije, koje je papa Julije II. (1503. – 1513. g.) poslao kako bi istražili slučaj. Na Cvjetnicu 1512. g. oni su zabilježili rezultate istrage – brojna čudesa svjedoka, živućih i prisutnih. Taj je zapisnik veoma vrijedan jer nam pokazuje da su se ljudi zavjetovali u najrazličitijim potrebama, uglavnom bolestima, od kojih su ozdravljali, te da je bilo i uskrsnuća mrtvih! Papa Julije pripremio je bulu, kojom potvrđuje čudo te dopušta javno štovanje relikvije, no naglo je preminuo pa je bulu potpisao njegov nasljednik Leon X. godine 1513. Ludbreg je time proglašen prošteništem, u kojem se daje oprost od vremenitih kazni svima koji ga pohode.
Staklena ampula s relikvijom čuvala se u pokaznici (relikvijaru) u kapelici sv. Križa u dvorcu Batthyany. Godine 1721. bečka grofica Eleonora Terezija Strattman Batthyany darovala je za relikviju prekrasnu baroknu pokaznicu, umjetničko djelo majstora zlatara Caspara Rissa von Rissenfelsa, u kojoj se relikvija čuva i danas.
Relikvija se čuvala u kapelici sv. Križa sve do Velikog četvrtka 1785. g., kada ju je župnik Filip Sever prenio u župnu crkvu Presvetoga Trojstva. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata postojala je opasnost da se pokaznica s relikvijom uništi pa ju je tadašnji ludbreški bogoslov Faustin Čubranić godine 1941. sakrio u predvorju crkve da bi ju nakon rata vratio na staro mjesto, u sakristiju župne crkve.
Izgradnja zavjetne kapele
Na temelju zavjeta Hrvatskoga sabora i naroda iz 1739. godine sagrađena je godine 1996. zavjetna kapela – Svetište Predragocjene Krvi Kristove. U Kapeli se svake prve rujanske nedjelje okupi mnoštvo hodočasnika, koji uoči euharistijskoga slavlja sudjeluju u velikoj svečanoj procesiji s relikvijom Presvete Krvi, od župne crkve Presvetoga Trojstva do same Kapele.
Otkad je relikvija izložena na štovanje 1513. g., Gospodin po njoj neprestano čini čudesa, što potvrđuju brojna svjedočanstva naših suvremenika.
Ulomak iz knjige „Krv Kristova“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Više o knjizi možete saznati ovdje.
O knjizi
Ova je knjiga izvrsna priprema za misu… Preporučam Vam da prije svake svete mise pročitate barem jedno poglavlje. Naime, vjerujem da razmišljajući o Isusovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji možemo na misi sudjelovati djelatnije i plodonosnije.
Josip Lončar
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
