Izvor: Youtube (Rosa Mística)

Kad je tjedan dana potom otvorio tabernakul, u čudu je ustanovio kako se hostija promijenila u mišićno tkivo, koje je bilo krvavo

Ovo se je euharistijsko čudo dogodilo 1996. godine u glavnome gradu Argentine.

Toga 18. kolovoza oko 19 sati vlč. Alejandro Pezet slavio je Svetu Misu u katoličkoj crkvi u trgovačkoj četvrti Buenos Airesa. Nakon što je završio s dijeljenjem pričesti, prišla mu je neka gospođa i rekla mu da u stražnjem dijelu crkve leži na svijećnjaku odbačena hostija. Vlč. Pezet je odmah pošao do posvećene hostije, no ona je bila tako uprljana da je nije mogao pojesti. Stavio ju je u posudu s vodom i pohranio ju u svetohranište u kapelici Presvetoga Oltarskog Sakramenta. Kad je tjedan dana potom, u ponedjeljak 26. kolovoza, otvorio tabernakul, u čudu je ustanovio kako se hostija promijenila u mišićno tkivo, koje je bilo krvavo.

Današnji papa, Franjo potaknuo je znanstvena istraživanja na tkivu…

 O svemu je izvijestio kardinala Jorgea Bergoglija, današnjega papu Franju koji je tada bio pomoćni biskup kardinalu Antoniju Quarracinu. Bergoglio je naložio da se učine profesionalne fotografije. Fotografije od 5. rujna jasno su pokazale da se hostija, odnosno komad mišićnog tkiva, značajno povećala.

Tkivo je zatim nekoliko godina čuvano u svetohraništu, a cijela je stvar držana u tajnosti. Budući da hostija cijelo to vrijeme nije podlegla raspadanju, Bergoglio (tada kardinal) ju je 1999. godine odlučio podvrći znanstvenim ispitivanjima.

Dr. Castanon je 5. listopada 1999. g. u prisutnosti kardinalova predstavnika uzeo uzorke tkiva. Zatim ih je poslao znanstvenicima u New York ne davši im nikakve dodatne informacije, kako bi se izbjegle bilo kakve sugestije.

U trenutku uzimanja uzorka srce je bilo živo!

Jedan od istraživača bio je dr. Frederic T. Zugibe, glasoviti njujorški kardiolog i patolog sudske medicine. On je ustvrdio da je ispitano tkivo dio ljudskog tijela s vlastitim DNA te da je: „ispitani uzorak dio srčanog mišića stjenke lijeve srčane klijetke. Taj je mišić odgovoran za stiskanje srca. Treba imati na umu da lijeva klijetka srca pumpa krv prema svim dijelovima tijela. Srčani mišić je pod upalnim procesom, što pokazuje velik broj bijelih krvnih zrnaca. To ukazuje na činjenicu da je uzorak uzet sa živog srca. Tvrdim da je srce bilo živo jer bijela krvna zrnca izvan živoga organizma odumiru – ona su potrebna kako bi se mišić održao na životu. Prisutnost bijelih krvnih zrnaca dakle svjedoči da je u trenutku uzimanja uzorka srce bilo živo. Osim toga bijela krvna zrnca prodrla su u tkivo što ukazuje na činjenicu da je srce bilo izloženo jaku pritisku, primjerice kao da je ta osoba primila snažan udarac u predjelu prsnoga koša.“

Tada mu je novinar kazao koliko se tkivo s kojeg je uzet uzorak nalazilo u vodi…

Dvojica Australaca, glasoviti novinar Mike Willesee i pravnik Ron Tesoriero, koji su bili svjedoci tih ispitivanja i znali otkuda potječe uzorak, bili su zatečeni nalazom dr. Zugibea. Naime, hostija, odnosno tkivo s kojeg je uzet uzorak, bila je prije ispitivanja uzorka mjesec dana čuvana u posudi s običnom vodom, a potom tri godine u posudi s destiliranom vodom. Willesee je upitao znanstvenika koliko bi dugo bijela krvna zrnca mogla ostati na životu u ljudskom tkivu koje je pohranjeno u vodi. Doktor Zugibe odgovorio je da bi odumrla u samo nekoliko minuta. Tada mu je novinar kazao koliko se tkivo s kojeg je uzet uzorak nalazilo u vodi. Zugibe je na to odgovorio da ne pronalazi znanstveno objašnjenje te činjenice i da ne postoji nikakvo racionalno tumačenje. Tada je Willesee otkrio da je ispitani uzorak dio posvećene hostije (bijeli beskvasni kruh) koja se na tajanstven način promijenila u dio ljudskog mišića. Osupnut tom informacijom dr. Zugibe je kazao: „Na koji način i zašto je posvećena hostija mogla promijeniti svoje stanje i postati živo tijelo i krv čovjeka, za znanost će ostati velika nerazjašnjena tajna koja u potpunosti nadilazi njezinu kompetenciju“.

Zahvaljujući ovim čudesnim znakovima mnogi su povjerovali u Boga, istinski doživjeli Svetu Misu…

Odgovor nam može dati samo vjera u Božje nadnaravno djelovanje; vjera u Boga, koji nam želi posvijestiti da je zaista prisutan u misteriju euharistije.

Kristovu prisutnost u prilikama kruha i vina možemo vidjeti samo očima vjere, jer se On – njegovo Tijelo i Krv, zajedno s njegovom dušom i božanstvom – ondje nalazi proslavljen (v. KKC br. 1413). Kako bi nam pomogao vjerovati da njegova prisutnost u euharistiji nije simbolična, nego stvarna, Gospodin nam daje čudesa (Iv 4,48), koja ovu stvarnost otkrivaju našim osjetilima. Zahvaljujući ovim čudesnim znakovima mnogi su povjerovali u Boga, istinski su doživjeli Svetu Misu, koja ponavlja dramu našega spasenja – Njegovu muku, smrt i uskrsnuće.