Osobni razvoj

ELENA JURKOVIĆ

Pismo Duhu Svetom

Elena Jurković: Pismo Duhu Svetom

Foto: Shutterstock


 

Da, to sam ja. Vratila sam se. Nakon toliko dugo lutanja, evo, sada sam ovdje. Sjedim za stolom i pišem. Voljela bih ti riječima iskazati koliko te volim i koliko mi je žao.

Sjećaš li se moga glasa koji je nekada bio toliko grub i osoran? Sada je toliko drag i blag, neprepoznatljiv. Sjećaš li se onoga kulta tijela i tjelesnih ideala – moda, ljepota, šminkanje? Sada je to toliko neznatno, bezvrijedno, nepotrebno u mome životu. Eh, Duše Sveti, kako si lijepo djelo učinio u mom životu, a ja ponekada i dalje nisam svjesna i dalje ne vidim, i dalje ne čujem.

Na kraju dana, priznajem da te trebam. Ponovno, ispočetka, i svakoga dana, i opet, i opet, i opet, i nikada kraja nema potrebi za Tobom. Nikada. I koliko god se ja udaljila Ti me vraćaš i vraćam Ti se. I kada opet pobjegnem i kada sebe izgubim u labirintu, bježeći dođem ponovno u Tvoj zagrljaj. U Tvoje raširene ruke uvijek dopadnem. Uvijek se nađem u tvom skloništu gdje se moje srce spaja s Nebom a tvoje sunce obasjava moju dušu i čini ju toplom. Jer, nekada nije bila topla.

Jednostavno, trebale su tu neke godine da se prođu, prežive pa da se duša nauči nekim savršenostima

Možda je i bila topla, ali nije znala zagrijati bližnjega. Nije znala biti pristojna prema nekome. Nije znala biti Kristova onako kako bi trebala biti. Jednostavno, trebale su tu neke godine da se prođu, prežive pa da se duša nauči nekim savršenostima. Bilo je potrebno vrijeme. Toliko neshvatljivo je mojoj duši to što ja bih sve odmah sada, a ti si, Duše, sve isplanirao. I ono što je u mojim očima dobro za mene, a ti smatraš da to nije dobro za mene, brišeš, tako jednostavno izbrišeš, a ja danima, mjesecima, godinama, žalim za time: „Zašto mi je to oduzeto?”

Pokušavam shvatiti i toliko se mučim i razmišljam i mozgam i ne znam što sve ne radim, a onda opet, na kraju dana legnem i kažem ti samo hvala jer, opet, sve moje brige su u Tvojim rukama. Što god ja pokušavala promijeniti opet će se i te moje promjene pronaći u Tvojim rukama. Ionako me cijelu držiš u naručju. Zašto da tražim više od toga? Kada ću shvatiti? Kada ću shvatiti da sam toliko malena, a toliko velika, toliko svjetovna, a još više Tvoja. Znam da mi ne priliči ta vanjština i ta prolaznost, ali to sam ja. Ti želiš da budem takva, takva borbena, da sam malo visoko pa malo nisko – kao otkucaji srca, čisto toliko da osjetim da sam živa, da gorim.

Onaj najtamniji dio moga srca koji je bio toliko ranjen, izliječio si. Izliječio si ga toliko tiho – tihim i mirnim riječima

U ovom pismu želim se posebno osvrnuti na sve one dobre strane i blagodati koje si mi dao, a ja ih nisam prepoznala. Nisam ih prepoznala na vrijeme. Nisam se znala služiti njima. Nisam si znala sama pomoći, a svaki odgovor na moje pitanje bio je u Tebi. Na dlanu Tvoje ruke je stajao, zamotan u najljepši paket. Oprosti mi što sam bila slijepa. Oprosti mi što sam mislila da je u tom tako predivno zamotanom poklonu, samo još jedna praznina.

Hvala Ti što mogu ponovno disati uz tebe i to punim plućima, reklo bi se. Ne dišem samo punim plućima već dišem cijelim tijelom jer sve u meni si oživio. Onaj najtamniji dio moga srca koji je bio toliko ranjen, izliječio si. Izliječio si ga toliko tiho – tihim i mirnim riječima. Izliječio si ga novim jutrom i samo jednom zrakom sunca. Izliječio si ga predivnim ljudima u mome životu koje mi stavljaš na put i daješ mi priliku da ih svaki dan iznova upoznajem. Izliječio si me time što si učvrstio moju vjeru.

Probudi me ujutro s molitvom na usnama

Nakon pustinje unio si oazu u moje srce i na tome ti neizmjerno hvala. Sjedeći za ovim stolom pokušavajući ti prikazati sva dobročinstva koja si napravio za mene i iskazati ti hvalu za sve to, obuzme me neka tišina, ostajem bez riječi jer, Duše Sveti, sve da Ti i do kraja života zahvaljujem ne bi bilo dovoljno da ti zahvalim u potpunosti. Pokušaj me shvatiti. Daj da Te shvatim. Probudi me ujutro s molitvom na usnama. Probudi me ujutro da budem predanija još više tvome Duhu. I konačno, probudi me ujutro i dopusti mi da volim sebe baš ovakvu kakvu me ti voliš. Ti si svemogući Trojedini Bog i znaš najbolje i znaš najviše o meni.

Laku noć.

Autorica: Elena Jurković; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Na vrh