Svjedočanstva

POTPUNO POUZDANJE

Cijela obitelj pripada štovateljima Božjeg milosrđa, a ovo je njihovo svjedočanstvo… Kada čovjek dušom stane pred Boga, sjeća se samo dojma koji mu ostane. U jednom sam trenutku rekao da, ako mora tako biti, ako mi mora uzeti ženu i dijete koje još nisam ni vidio, neka mi da snage da mogu odgajati Silvija, našeg starijeg sina

Nismo mogli 20 godina imati još jedno dijete, i liječnik je mojoj ženi rekao neka se ne nada da će zatrudnjeti...

Foto: Shutterstock

– Gospodine Franciszeku, ovo je novinar iz redakcije Na putu, koji bi želio o nama napisati članak. Možete li mu ispričati kako ste postali štovatelj milosrđa?

– A vi to snimate?

– Nemojte se time zamarati. Koristim to da ne gubim vrijeme na pisanje, ali ako želite, možemo sve to objaviti anonimno…

– Ne, nemam što skrivati. Ja sam Franciszek Kujawinski. Cijela moja obitelj pripada štovateljima Božjeg milosrđa. Jacek, moj najmlađi sin, postao je štovateljem odmah po rođenju, jer je živ zahvaljujući Božjemu milosrđu.

Dvadeset punih godina nismo mogli imati još jedno dijete i liječnik je mojoj ženi na okrutan način rekao neka se ne nada da će zatrudnjeti…

Dvadeset punih godina nismo mogli imati još jedno dijete i liječnik je mojoj ženi na okrutan način rekao neka se ne nada da će zatrudnjeti. Jednog dana dolazi žena s posla i budi me oko 11 sati navečer da bi mi rekla da je trudna. Pokucao sam u čelo i nastavio spavati. Otišla je probuditi i našeg sina, koji ju je također najprije htio otjerati, a onda je počeo tješiti da se ne ljuti na mene. „Mama, tata ne razumije, jer spava.“ Čuo sam njezin plač, ustao iz kreveta i više nismo do jutra spavali koliko smo bili sretni.

Zahvalili smo Bogu. Bili smo tako sretni, sve dok jednog dana liječnici nisu rekli kao da čuju dva srca

Zahvalili smo Bogu. Bili smo tako sretni, sve dok jednog dana liječnici nisu rekli kao da čuju dva srca. Prije poroda se ipak pokazalo da žena ima veliku aneurizmu na aorti. Stvar se nije mogla riješiti, čak i bez trudnoće – bile su to riječi glavnog liječnika. Otišao sam prijateljici svoje žene i htio joj ispričati što se dogodilo, ali sam se rasplakao. Tek nakon nekog vremena bio sam u stanju razgovarati.

Netko nam je predložio da odemo k sestrama Milosrdnog Isusa

Netko nam je predložio da odemo k sestrama Milosrdnog Isusa. Otišao sam k njima s prijateljima i sinom. Molili smo u kapelici od jedanaest do četrnaest sati. Ne sjećam se molitve. Ostao mi je samo prosjaj mojeg razgovora s Bogom.

Kada čovjek dušom stane pred Boga, sjeća se samo dojma koji mu ostane

Kada čovjek dušom stane pred Boga, sjeća se samo dojma koji mu ostane. U jednom sam trenutku rekao da, ako mora tako biti, ako mi mora uzeti ženu i dijete koje još nisam ni vidio, neka mi da snage da mogu odgajati Silvija, našeg starijeg sina. U tom sam trenutku osjetio da se nešto dogodilo. Isus je trebao moje potpuno predanje njegovoj volji, bez zadrške, potpuno pouzdanje.

..liječnik je upitao moju ženu prije operacije želi li da spase nju ili dijete. Odgovorila je da dijete

Onda sam saznao da je liječnik upitao moju ženu prije operacije želi li da spase nju ili dijete. Odgovorila je da dijete. To ju je umirilo. Bila je sva u suzama, ali se nije bojala. Liječnik joj je rekao da se najvjerojatnije neće probuditi. Dali su joj narkozu, izvukli sina. Bio je potpuno plav, nije davao znakove života. Nije disao, pa su ga počeli reanimirati. A ženine aneurizme nije bilo. Nakon nekoliko dana bilo je jasno da će Jacek preživjeti.

Silvio nas je obavijestio da je odlučio krenuti u redovništvo

Silvio nas je obavijestio da je odlučio krenuti u redovništvo, za časnog brata, jer nije položio maturu. Otišao je u Niepokalanów, a kao razlog dolaska naveo je da time želi zahvaliti za svojeg brata Jaceka. Za jedanaest mjeseci se vratio, nije uspio. Taj je red bio prestrog za njega. Po povratku dočekala ga je ljubav časnih sestara i svećenika. Željeli smo mu po svaku cijenu dati do znanja da se ne treba osjećati kao da je nekoga pokrao.

Godinu nakon molitve u kapelici sestara svečano smo položili zavjetni dar – zlatno srce

Godinu nakon molitve u kapelici sestara svečano smo položili zavjetni dar – zlatno srce. Netko ga je kasnije uzeo, ali nema veze, možda su ga namijenili za slatkiše siromašnoj djeci. Ostala nam je samo vječna uspomena na fotografiji na kojoj zlatno srce prinose spašena žena i maleni Jacek – kojeg i danas zovemo „dijete Božjeg milosrđa”.

Svaka je duša poseban svijet

Iz knjige „Svaka je duša poseban svijet” autora Jana Grzegorczyka. Više o knjizi možete pročitati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

VELIKI POPUSTI: U razdoblju od 10. do 30. studenoga knjigu možete kupiti po akcijskoj cijeni od 63 umujesto 80 kuna, ovdje.

 

Provjerite i ostale akcije Bilbioteke Figulus, ovdje.

Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh