Foto: Shutterstock

U prvom dijelu serijala predstavili smo vam šestoricu svećenika koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri: vlč. Pavla Bedenika, don Petra Bašića, vlč. Martina Bubnja, don Antu Braškića, vlč. Matiju Crnkovića, te vlč. Dragutina Deliju.

U drugom dijelu predstavljamo vam svećenike vlč. Augustina Dukovića, vlč. Mirka Gašića, vlč. Ignacija Feguša, fra Eugena Kukinu, vlč. Martina Gecinu i o. Petra Pericu i njihove životne priče.

Vlč. Augustin Duković

Augustin Duković (33) bio je župnik u Čačincima (Zagrebačka nadbiskupija). Komunisti su ga ubili potkraj kolovoza 1948., sa sedam hitaca iz revolvera, u njegovu stanu u Čačincima.

Bio je pobožan svećenik. Kao izvrstan učenik i student i kasnije je ostao nadaren i marljiv. Kao bogoslov pokazivao je interes posebice za biblijski studij. Stoga je kratko vrijeme pred smrt, na prijedlog Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, bio imenovan asistentom biblijske struke na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. 25. kolovoza 1948. godine u 23 sata provalili su mu u stan. Čovjek kod kojeg je župnik stanovao, nije bio tada kod kuće (što je vrlo čudno i ukazuje na dogovor, nap. aut.).

„Župnik je vikao i zapomagao od groznih muka, ali se nitko iz susjedstva nije usudio priteći mu u pomoć“

Zločinci su ranili župnika iz revolvera, zatim ga mučili i mrcvarili. Derali su mu kožu i na leđima su mu urezali križ. Nakon groznog mučenja ubijen je s više hitaca. Župnik je vikao i zapomagao od groznih muka, ali se nitko iz susjedstva nije usudio priteći mu u pomoć. Ljudi su očito znali tko to čini! (mjesni partijaši i udbaši, nap. aut.). Dakako, ubojice se nisu mogle pronaći. Kažu da ih je bilo više, a ne samo jedan.

Crkva u Čačincima/ foto: cacinci.hr

Vlč. Mirko Gašić

Mirko Gašić (43) bio je župnik u Komletincima (Đakovačka i srijemska biskupija). Komunisti su ga ubili 18. svibnja 1947. godine. Župnik Herberta Medič, koji je vlč. Gašiča naslijedio kao župnik u Komletincima, svjedoči o smrti vlč. Gašića:

„Došli su biciklima i bili maskirani. Opkolili su kuću navečer oko 11 sati“

„Ubojstvo je bilo organizirano. Pratili su ga kad je tog dana išao u Otok i vratio se. Vrlo su dobro znali raspored prostorija u kući. Došli su biciklima i bili maskirani. Opkolili su kuću navečer oko 11 sati. Kad je Gašić osjetio da su tu, sakrio se je iza vrata. Oni su jednostavno kroz vrata ispalili nekoliko rafala, što ga je izrešetalo. Pao je i ujutro su ga našli mrtva u lokvi krvi. Nakon što su pucali, provalili su u prostoriju. Tutor (Stjepan Topalović) koji je spavao na divanu, sakrio se je ispod Gašićeva kreveta.

Otkrili su ga pod krevetom i u prvi čas mislili da je to pop. Tutor ih je počeo preklinjati i govoriti da nije. Kad su popa vidjeli mrtva za vratima, smilovali su se tutoru i ostavili ga živa. U vlč. Gašića su, i nakon što je već sigurno bio mrtav, ispucali još nekoliko hitaca.“

Vlč. Ignacije Feguš

Ignacije Feguš (35) bio je župnik u Bukevju (Zagrebačka nadbiskupija). Mjesni su ga komunisti ubili 28. prosinca 1946. u Bukevju. Kardinal Stepinac poslao ga je u župu Bukevje, u kojoj je vlč. Ignacije tijekom Drugoga svjetskog rata radio tiho i povučeno. Rat je bio završio prije godinu i pol dana. Svi su ljudi držali da je ubijanje prestalo i da je vrijeme ratnih žrtava prošlo. Nažalost, prestanak strahota nije vrijedio za Hrvatsku i za katoličke svećenike.

Njih su i dalje ubijali. Bili su izvan zakona. Svećenicima su mogli napraviti bilo što, čak ih i ubiti, a da za to ne odgovaraju pred sudom. Upravo se to dogodilo župniku Ignaciju Fegušu, za božićne blagdane, 28. prosinca 1946. godine. Kad je izlazio iz svoje župne crkve, dočekali su ga na sakristijskim vratima i ubili. Debelim su ga kolcima tako snažno udarali po glavi da mu se raspuknula lubanja i mozak mu se prosuo po zemlji. Nitko nije pokrenuo istragu. Ubojice su ostale na slobodi.

„Taj čovjek je vlč. Ivšiću rekao da je on ubojica vlč. Feguša te se čudio što Ivšić ide u Bukevje…“

Kada je jedan od nasljednika vlč. Feguša, svećenik Krešimir Ivšić, nakon izdržane zatvorske kazne, dobio tu tešku župu Bukevje, jednom je prilikom na skeli sreo nekog čudnog čovjeka koji ga je pitao što on tu radi i zašto ide u Bukevje. Kad mu je Ivšić rekao da je on novi župnik, neznanac je ostao iznenađen jer je vjerovao da ondje više nema ni Boga ni Crkve ni svećenika. Taj čovjek je vlč. Ivšiću rekao da je on ubojica vlč. Feguša te se čudio što Ivšić ide u Bukevje, „jer se vjerovalo u tezu komunističkog režima o skorom nestanku i Crkve i Boga i popa!”

Župa sv. Antuna, Bukevje/ foto: bikeforphoto.blogspot.com

Fra Eugen Kukina

Fra Eugen Kukina (52) bio je gvardijan i župnik u Cerniku (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda). Zvjerski je ubijen 9. listopada 1945. u bolnici na Sušaku, po narudžbi Ozne iz Nove Gradiške.

Ubijen je u bolnici

Dobio je moždani udar pa je bio smješten u bolnicu na Sušaku. Tamo se liječio i već je bio skoro prizdravio, kada je 9. listopada 1945., po narudžbi Ozne iz Nove Gradiške, u njegovu sobu ušao jedan pacijent – zapravo ubojica, i zaklao ga velikim kuhinjskim nožem. Prerezao mu je grkljan i zadao mu još mnogo drugih rana. Nikada mu se nije sudilo, niti se zna za njegovo ime i prezime, iako su svi govorili da je ubojstvo naručila Ozna iz Nove Gradiške.

Vlč. Martin Gecina

Martin Gecina (43 godine) bio je župnik u Rečici (Zagrebačka nadbiskupija). Partizani su ga ubili u svibnju 1945. godine. Župnik Gecina bio je miran i tih čovjek koji je nastojao svojim molbama štititi i spašavati Srbe. Odveden je tobože na saslušanje odakle se nije vratio. Navodno je likvidiran negdje kod Topuskog od partizana u svibnju 1945. godine. Zauzimao se je za sve one kojima je život bio ugrožen. Posebno je spašavao partizane i Srbe.

„Možda ga je jedan od te dvadesetorice kasnije i strijeljao?!“

Tako je tijekom rata spasio 20 partizana koje je ustaška vlast odredila za strijeljanje. Možda ga je jedan od te dvadesetorice kasnije i strijeljao?! Također se je zauzimao i za pravoslavnu djecu koja su tijekom rata, posredovanjem Caritasa nadbiskupije Zagrebačke i župnika, bila kod pojedinih obitelji. Ljude je poštivao i pomagao bez obzira na vjeru i nacionalnost. Nije podnosio komunističku ideologiju, pa je više puta znao govoriti protiv komunizma i to ga je stajalo glave.

Župnik u Rečici, vlč. Dragutin Oraić, prenio je svjedočanstvo jedne župljanke o smrti vlč. Gecine:

„Jedna ovdašnja župljanka pripovijeda da je tijekom lipnja 1945. u Rečici boravio partizanski oficir koji joj je rekao da je župnik Gecina ubijen u Topuskom i da si je sam morao grob iskopati.“

Fra Eugen Kukina/ foto: komunistickizlocini.net

O. Petar Perica

O. Petar Perica (63) bio je isusovački superior u Dubrovniku (Hrvatska provincija Družbe Isusove), autor pjesama Do nebesa nek se ori i Zdravo, Djevo. Partizani su ga strijeljali u noći s 24. na 25. listopada 1944. u Dubrovniku.

List Danas (1991.) u članku „Masakr katoličkog svećenstva u Dubrovniku“ donosi podatak o tome kako je izgledalo pogubljenje:

„Titove trupe osvojile su Dubrovnik prošle jeseni (1944.). Ubrzo po zauzeću, komunistički su agenti uhitili 47 važnijih građana Dubrovnika, među njima i šestoricu svećenika. Svi su bili strijeljani. Po našim informacijama, pogubljenje se odvijalo na sljedeći način. Svi nesretnici bili su uhićeni od komunističke tajne policije (Ozna) i izvedeni na mjesto izvan grada pogodno za egzekuciju, gdje su morali iskopati vlastite grobove.

„Za vrijeme strijeljanja zapjevao je pjesmu Tebe, Boga, hvalimo“

Zagrebački tjednik Spremnost (1945.) u velikom članku donosi podatak o tome kako je otac Petar, zajedno sa svojim supatnicima, ubijen na otočiću Daksi pokraj Dubrovnika, a za vrijeme strijeljanja zapjevao je pjesmu Tebe, Boga, hvalimo.

Josip Antolić, u Kratkom pregledu života oca Petra Perice (1881.-1944.), o mučeničkoj smrti oca Petra Perice i ostalih ljudi piše:

„Izvodili su ih iz zajedničkih prostorija po dvojicu, trojicu i govorili im da idu na Mljet. Fra Marijanu Blažiću dovikivali su neki od prisutnih partizana: ‘Pope, razastri veladu da ti se tilo ne šporka.’ Padre Perici su čupali bradu koju je inače nosio. Pred jamom su ih svlačili do gola i oduzimali sve osobne stvari koje su kod sebe imali. Ubijali su ih rafalima i pojedinačnim pucnjevima, a tijela su padala u jamu. I nakon toga je bilo pojedinačnih pucnjeva iz revolvera, ali se ništa nije čulo jer se je koristilo oružje s prigušivačima. Čulo se samo poneko zapomaganje, vika i plač.“

Prvi dio serijala – Pastiri koji su dali život za Krista: Ovi su svećenici ubijeni nakon II. svjetskog rata, a njihove priče mnogima još uvijek nisu poznate… – možete pročitati ovdje.

U zadnjem dijelu serijala, koji ćete uskoro moći pročitati na našem portalu, donosimo vam životne priče fra Pavla Ivakića, fra Ljudevita Petrovića, vlč. Petra Sivjanovića i vlč. Ivana Strašeka.

Book.hr