Sjeti se svog prvog pogleda k suncu
i osmjeha u oku koje sjati ne prestaje
svakom koraku dječjem ono sjenu daje
sunca što ljubi s djecom odrasta i trajeSjeti se ljepote spektra duginih boja
i odbljeska s visina vječnog postojanja
zlatnog niza zraka promaklih krošnjama
i misli što lutaju u snovima postojanjaKao nekad i danas svjetlo nas uzdiže
visoko, iznad svakog umnog očekivanja
kao mjesec obasjan suncem i mijenama
on nebom plovi svojim srebrnim stazamaSunce ti često pogledom osvijetli dušu
zaspala suza u oku da zaiskri i nestane
ponekad te obasja ljepotom postojanja
probudi na licu trag od minulog svitanjaVečeri umorno sunce odlazi i odmara
skrito u svom odmorištu sa zvijezdama
tamo gdje koraci sunca idu u stazama
i dolaze u snove o rađanju novog dana!
Ivan Dragičević; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
