Foto: Shutterstock

Božje smo remek-djelo

Bog, kad me stvorio, stvorio me savršeno. Bog je cijeli svijet stvorio savršeno i lijepo. Kad me stvorio, dao mi je dostojanstvo djeteta Božjeg. Stvorio me na svoju sliku. Udahnuo je u mene Duh. Stvorio mi dušu. Lijepo tijelo.

Bog želi da sebe prihvatim u cijelosti. Cijelu kakvu me stvorio kao osobu

Poslanica Efežanima nam kaže: „Njegovo smo stvorenje“ (Njegovo remek-djelo, kako kažu neki prijevodi). Grčka riječ koja je ovdje prevedena kao „stvorenje“, je riječ „poiema“, od koje dolazi riječ poema, ili pjesma. Ta riječ označava umjetničko djelo. Mi smo Božje majstorsko remek-djelo. Od svega što je Bog stvorio, najveću pažnju i najviše vremena posvetio je nama.

Bog želi da sebe prihvatim u cijelosti. Cijelu kakvu me stvorio kao osobu.

Bog želi da prihvatim i svoje nedostatke. Na taj način prihvaćam i Boga. Bogu tada govorim da me stvorio savršeno i na tomu mu svim srcem zahvaljujem.

Oče, ti si me žarko želio

Prihvaćam Oca, ljubim ga i prihvaćam njegovu ljubav. Ljubim sebe, prihvaćam sebe.

S tom ljubavlju mogu lakše ljubiti bližnjega. Zadovoljna sam i dostojanstvena žena i majka.

„Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem“ (Izr 31,25; Pjesma o vrsnoj ženi).

Prihvaćam Oca, ljubim ga i prihvaćam njegovu ljubav. Ljubim sebe, prihvaćam sebe.

Dostojanstvo mi raste onoliko koliko raste uzajamna ljubav između Oca i mene. Otac ljubi mene i ja ljubim njega. Koliko Bog želi da ga ljubim, govori u svojoj riječi.

„Čuj Izraele, Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom i svom snagom svojom!

Riječi ove koje ti danas naređujem neka ti se upišu u srce.

Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjedneš u svojoj kući i kad ideš putem, kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!“ (Pnz, 6,4-10)

Kroz cijeli Stari zavjet Gospodin govori izraelskom narodu neka ga ljubi srcem, neka mu ne okreće leđa. Da mu srce ne osali i ne otvrdne.

„Neka se raduje srce onih što traže Gospodina.“ (Ps 105,3)

Najopasnije riječi

Dostojanstvo nam je narušeno kad sami sebi govorimo negativne riječi, kad proklinjemo i kad sami sebe odbacujemo.

Dostojanstvo nam je narušeno kad nas drugi odbacuju, ponižavaju i vrijeđaju.

Sami sebi možemo reći riječi poput ovih:

„Neću uspjeti.“

„Ne volim samu sebe.“

„Ne želim živjeti.“ Ove riječi su najopasnije. Njima otvaram vrata zlom da vlada mojim životom. Stavljam se ispred Boga, odbacujem Boga. Govorim mu da mogu bez njega. Za te negativne riječi se odmah trebam pokajati i ispovjediti ih.

„Ne želim živjeti.“ Ove riječi su najopasnije. Njima otvaram vrata zlom da vlada mojim životom. Stavljam se ispred Boga, odbacujem Boga. Govorim mu da mogu bez njega.

Za te negativne riječi se odmah trebam pokajati i ispovjediti ih.

Isto je tako kada nam drugi govore negativne riječi.

„Od tebe nikad neće biti ništa.“ (Iz knjige, „Iz ove se kože može“; Alexander Egger)

Trebam odbaciti te riječi i odreći ih se.

Isus je uzeo moju odbačenost

Isus je svojim križem otkupio moju odbačenost.

Oče, dolazim k tebi na temelju onog što je Isus za mene učinio, znam da nisam ni odbačena, ni neželjena niti isključena.

U proročkoj viziji, Izaija je na trenutak mogao vidjeti prizor Isusovih patnji, sedam stoljeća prije nego što su se one stvarno i dogodile:

„Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.“ (Izaija 50,6)

Isus je uzeo moju odbačenost, on je platio kaznu.

„Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.“ (Izaija 53,3)

Oče, dolazim k tebi na temelju onog što je Isus za mene učinio, znam da nisam ni odbačena, ni neželjena niti isključena.

Slušam…

Kad slušam Božji glas u svom srcu i Duhu, Bog me ohrabruje, tješi, uzdiže i opominje. Te riječi podižu moje dostojanstvo. Na taj način raste dostojanstvo Davidove kraljevske vlasti koje mi Bog daje. Moj Otac je Kralj i to kraljevsko dostojanstvo daje meni.

„Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor, staro je nestalo, novo je evo, nastalo.

A ovo sve dolazi od Boga, koji nas je po Kristu pomirio sa sobom.“ (Kor 5,17-18)

Sada sebe ne vrednujete po starom načinu života jer ste sada postali nova stvorenja u Kristu Isusu.

Kada redovito izgovaramo to otkrivenje, tko smo u Kristu, prema onome što Biblija kaže o nama, tada ćemo moći nadvladati stare navike i negativne riječi o sebi i naučiti prihvaćati sami sebe.

Sada je jedini standard procjenjivanja ono što Bog kaže o meni.

Kada redovito izgovaramo to otkrivenje, tko smo u Kristu, prema onome što Biblija kaže o nama, tada ćemo moći nadvladati stare navike i negativne riječi o sebi i naučiti prihvaćati sami sebe.

Isus nam daje bijele, nove haljine i stavlja nam zlatne krune na glave.

Često mi govori: „Ti si moja miljenica, dragocjena si mi, važna, zadovoljan sam s tobom“.

Najbolja prilika za slušanje živog Isusa u svom srcu je poslije svete pričesti.

Govori mi: „Sretan sam s tobom, posvetit ću te, moja si, činim te dostojanstvenom“.

„Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi.“ (Ps 71,21)

Otvoren/a za Boga

Božja Riječ je puna ohrabrenja. Bog govori Jošui: „Budi odvažan i hrabar“.

„Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi.“ (Ps 71,21)

Riječ Božja podiže u meni zadovoljstvo, sigurnost, radost i mir.

Sve više i više prihvaćam te riječi, živim po njima, one postaju moja osobnost.

»Čežnja za Bogom je čovjeku u srcu, jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikada ne prestaje čovjeka privlačiti sebi. Samo će u Bogu čovjek pronaći istinu i blaženstvo, za čime neprekidno traga: „Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva jest da je čovjek pozvan u zajedništvo s Bogom“ (2. Vat. koncil, Past. konst. Gaudium et spes).« (Katekizam Katoličke Crkve, 27)

Autorica: Tereza Halužan, voditeljica u Školi molitve

Book.hr