Dopusti mi, Bože

Daj mi, Bože, da te ljubit mogu,
da do tvojih smijem sjediti nogu.
Tvoje riječi svete slušat ću ja,
da to mi bude jedina okrepa.

Dopusti mi, Bože, da ti noge perem,
i ljubim tragove čavala tih,
da svete rane očiste mene,
i oslobode me od grijeha svih!

Dopusti mi, Bože, da ti brišem čelo
od trnove krune izranjeno cijelo,
da ti s lica brišem krvavi znoj.
Tražim li previše, o Bože moj?

Tko će uzići na goru Gospodnju
i stajati na svetom mjestu tom?
To smije samo srce čisto,
a moje je grijeha izranilo tristo!

Zato mi, Bože, dopusti barem,
da pred tvojim križem smijem klečati,
ma kako da sam duboko pala,
srce ću svoje pod križem ti dati.

Da mu zaliječiš sve teške rane –
jer znam da umro si na križu i za me –
da te čisto uzljubit može,
to mi dopusti, molim te, Bože!

Ja sam Juda…

Ja sam k´o Juda što poljubac Ti dade
i lažnu ljubav pokazat Ti htjede,
al´ poljupcem tim ja te izdade
o, Bože, podigni me iz moje bijede!

Ja sam k´o Petar koji te zanijeka
pred jednom običnom sluškinjom malom,
ima li mojoj zataji lijeka?
O, Bože, smiluj se sluzi svom palom!

Ja sam k´o Toma koji ne vjeruje
sve dok rukom svojom ne osjeti,
iako kažu: „Gospodin tu je!”
Tomina nevjera i meni prijeti.

Ja sam k´o Savao koji te progoni
zatrti htjede i ime tvoje,
al ti ga pogledom sruši na zemlju
i pokaza nam tako milosrđe svoje.

Obrati me ko Tomu, Petra i Pavla,
i učvrsti me bijednu u vjeri toj,
ne daj da Juda u meni živi
otjeraj od mene sumnju i nespokoj.

Napisala Marlena