Foto: Shutterstock

Što ću učiniti od ovoga?

Uvode li te čitanja biblijskih tekstova u novi život ili sam skupljaš teoretska znanja? Dozvoljavaš li da te Božja riječ zahvati ili se držiš na odstojanju i ne riskiraš ući u opasno područje?

Studirajući Pismo moraš si stalno postavljati pitanje: „Što ću učiniti od ovoga? Kako ću ovo ugraditi u svoj život?“ Nema smisla studirati i istraživati biblijske tekstove ako nemaš namjeru dozvoliti i omogućiti tekstovima da mijenjaju tvoj život.

Čitanje Biblije je susret

Crkva nas, danas, potiče na marljivo proučavanje Pisma i na određeni stupanj poznavanja egzegeze. Ali u svemu ovome važno je uspostaviti dobru ravnotežu. Upravo među onima koji „po zvanju“ posvećuju puno vremena čitanju Biblije postoje pojedinci koji su, u nekoj mjeri, postali imuni za poruku i ne dozvoljavaju poruci prodiranje „do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine“ (Heb 4, 12). Moguće je čak posvetiti toliko vremena i snage različitim tehničkim detaljima u tekstu da čovjek na kraju ne vidi šumu od drveća. Samo znanstveni pristup Bibliji omogućuje odvojenost i udaljenost od teksta (distancu) što je teško povezati s neposrednošću koja je potrebna kako bi Božja riječ donijela plod.

Želiš li se približiti Bibliji, na način koji je koristan i vrijedan, moraš se izložiti i prepustiti Riječi koja je prisutna u svakom slogu, biti potpuno nezaštićen pred njom. Trebaš se, bez ikakvih uvjeta, staviti na raspolaganje živoj osobi, pripravan ju slijediti čim ona za to da znak.

Čitanje Biblije je susret.

Izvor: Facebook stranica „Wilfrid Stinissen“