Foto: Shutterstock

Oni su prošli tunel, iskustvo, misterij smrti. Vrhunac drame ljudskoga života, zagonetke, otajstva ljudskoga života. Smrt…

Ovo su dani i tjedni kad posebno razmišljamo o bezbrojnim ljudima koji su nas napustili, koji su napustili ovaj svijet. Oni su prošli tunel, iskustvo, misterij smrti. Vrhunac drame ljudskoga života, zagonetke, otajstva ljudskoga života. Smrt. Ali to su i dani duboko utemeljene nade, nade utemeljene na Bogu. Papa Franjo, pozivajući se na Ivana Pavla II., kaže: „Ti dani nas pozivaju da uperimo svoj pogled prema nebu, odredištu našeg zemaljskog putovanja. Nadamo se i vjerujemo da ćemo se opet svi naći i sresti u nebu.“ To jamči, na sreću, ni manje ni više nego Bog osobno. (…)

Nismo stvoreni za smrt, nego će život veličanstveno trijumfirati jer smrt je besmisao, a čovjek je čudesno smisleno biće. Jedino nerazumljivo, potpuno nelogično u ljudskome životu je smrt. U toj nadi trebamo živjeti.

Tamo čovjek u besmrtnoj duši prima neposrednu plaću od Boga za svoj život… Je li moguće izbjeći to što se događa nakon ovog života?

Čega mi živi trebamo biti svjesni? Toga da i nas sigurno čeka to iskustvo, taj tunel, taj prolaz kroz smrt.

Što je ta drama – smrt? Što se smrću događa našem tijelu i našoj duši? Prema nauku Katoličke crkve, smrt je trenutak odjeljivanja duše od tijela. Tijelo se raspada, to znamo svi, ali mnogi ne znaju da imaju besmrtnu dušu koja nije podložna nikakvoj smrti, i da ta besmrtna duša ide u susret Božjem sudu. Tamo čovjek u besmrtnoj duši prima neposrednu plaću od Boga za svoj život, prema vjeri i prema djelima, a plaća se sastoji u pristupu u nebo, kroz čišćenje ili izravno, ili, ne daj Bože, u osudi na propast. Je li moguće izbjeći to što se događa nakon ovog života? Nemoguće je. Kako je nemoguće izbjeći da budemo začeti i da se rodimo, jer nas nitko ne pita hoćemo li to, još je manje moguće izbjeći nastavak nakon ovoga života.

Jer čovjek je sastavljeno biće, jedno, ali sastavljeno i ne dolazi samo od roditelja, nego Bog neposredno stvara besmrtnu komponentu, daje nam besmrtnu dušu. I ona u času smrti ne propada jer ne može propasti. U pravom smislu nitko ne može oduzeti život ni drugome ni sebi jer je to nemoguće jer imamo nešto besmrtno – dušu, besmrtni smo!

Svaki čovjek, dobar ili zao, dobit će natrag i tijelo. Zašto?

I ne samo to. Nemoguće je izbjeći povratak našeg tijela, uskrsnuće tijela. Svaki čovjek, dobar ili zao, dobit će natrag i tijelo. Zašto? Jer je ljudska osoba istodobno tjelesno i duhovno biće. To je čovjek. Duh i tvar u čovjeku tvore jednu jedinu narav. A to je jedinstvo tako duboko da zahvaljujući duhovnom počelu, duši, tvarno tijelo postaje ljudskim i živim. Mi nismo ni živi niti smo ljudi bez duše i tijela. To je punina života, čovještva. Prema tome, ne samo da ćemo nakon života nastaviti živjeti nego ćemo sigurno živjeti i u tijelu, na slavu ili na propast…

Cijelu propovijed don Josipa Radića poslušajte u nastavku:

Book.hr