Vjera i znanost

NISU SE POIGRAVALI ČINJENICAMA

Ovo dokazuje da tekstu Novog zavjeta možemo vjerovati sa sigurnošću Novozavjetni autori se nisu poigravali činjenicama nego ono što su napisali povijesno je potvrđeno! Za to postoji najmanje 10 dokaza. Evo ih...

Ovo dokazuje da tekstu Novog zavjeta možemo vjerovati sa sigurnošću

Zašto bi apostoli lagali? … Ako su lagali, koji im je bio motiv za to, što su time dobili? A dobili su nerazumijevanje, odbacivanje, progon, mučenje i mučeništvo – teško da bi ovo mogle biti povlastice! (Peter Kreeft)

Novozavjetni autori se nisu poigravali činjenicama – za to postoji najmanje 10 dokaza

Snažan dokaz pokazuje da su glavne novozavjetne spise napisali očevici te njihovi suvremenici u razdoblju od petnaest do četrdeset godina nakon Isusove smrti. Kad tome pridodamo ne-kršćanske izvore i arheološke nalaze koji to potvrđuju, znamo kako nema nikakve sumnje da se Novi zavjet temelji na povijesnim činjenicama. Ovdje se postavlja pitanje kako znamo da autori Novog zavjeta nisu pretjerivali ili uljepšavali ono za što kažu da su vidjeli. Postoji najmanje deset dokaza na temelju kojih možemo biti sigurni da se novozavjetni autori nisu poigravali činjenicama.

1. Novozavjetni pisci su u svoje izvještaje unijeli neugodne pojedinosti o sebi

Jedan od načina da povjesničari utvrde govori li autor istinu jest taj da ono što on kaže provjere „načelom neugodnosti”. Prema tome su načelu sve neugodne pojedinosti koje autora stavljaju u nepriliku vjerojatno istinite, jer je većina autora sklona izostaviti sve što ih prikazuje u lošem svjetlu.

Primijenimo ovo načelo na Novi zavjet. Zapitajte se sljedeće: Da vi i vaši prijatelji izmišljate priču koju želite prikazati kao istinitu, biste li se prikazali priglupima, nebrižnim i prekoravanim kukavicama koje su pune sumnji? Naravno da ne biste. A upravo to nalazimo u Novom zavjetu.

Autori glavnine novozavjetnog teksta ujedno su likovi u toj priči (ili su pak prijatelji likova), a često sami sebe prikazuju kao potpune glupane:

  • oni su priglupi – često ne razumiju ono što Isus govori (Marko 9,32, Luka 18,34, Ivan 12,16)
  • nebrižni su ‒ dvaput su zaspali kad ih je Isus zamolio da mole (Marko 14,32-41). (…)
  • oni su bili prekoravani – Isus je Petra nazvao „sotonom” (Marko 8,33), a Pavao je prekorio Petra jer je u jednome teološkom pitanju bio u krivu. (…)
  • oni su kukavice – kada je Isus ponio svoj križ, svi su se učenici osim jednog sakrili. (…)
  • oni su sumnjali – unatoč tome što su nekoliko puta čuli kako Isus govori da će ustati od mrtvih (Ivan 2,18-22; 3,14-18; Matej 12,39-41; 17,9. 22-23) učenici su bili sumnjičavi kada su čuli za njegovo uskrsnuće. Neki su od njih sumnjali čak i nakon što su ga vidjeli uskrslog (Matej 28,17)! (…)

Ukratko nemamo dovoljno vjere da bismo vjerovali kako su novozavjetni pisci unijeli sve ove neugodne pojedinosti u izmišljenu priču. Najlogičnije objašnjenje jest da su oni zaista govorili istinu, bez uljepšavanja.

2. …unijeli su neugodne pojedinosti i Isusove ʽproblematičneʼ izjave

Novozavjetni su pisci iskreni i onda kada opisuju Isusa. Oni ne samo da su zabilježili neugodne pojedinosti o sebi nego su također zapisali pojedinosti o Isusu, svome vođi, koje i njega naizgled prikazuju u lošem svjetlu:

  • njegova majka i braća (njegova vlastita obitelj) smatrali su da „je izvan sebe”, te su jednom prilikom došli po njega želeći ga odvesti kući (Marko 3,21.31)
  • njegova braća nisu vjerovala u njega (Ivan 7,5)
  • smatrali su ga varalicom (Ivan 7,12)
  • mnogi su ga njegovi sljedbenici napustili (Ivan 6,66)
  • „Židove koji su vjerovali u njega” (Ivan 8,30-31) doveo je do toga da su ga poželjeli kamenovati (r. 59) (…)

Da su novozavjetni pisci nastojali prikazati Isusa kao savršena, bezgrešna Bogočovjeka, sigurno ne bi navodili takve događaje i epitete, niti se ove ʽodlikeʼ poklapaju s očekivanjem Židovâ da će ih Mesija osloboditi od političkog ugnjetavanja. Zapravo prema tadašnjoj židovskoj Bibliji (Starom zavjetu) Isusa je Bog prokleo zato što je bio obješen na drvo! Najlogičnije objašnjenje za činjenicu da se u Novom zavjetu nalaze ove neugodne pojedinosti jest to da su se one zaista dogodile i da novozavjetni pisci govore istinu. (…)

Ako su novozavjetni pisci htjeli svima dokazati da je Isus Bog, zašto su onda zabilježili ove problematične izjave koje izgledaju kao da su u suprotnosti s njegovim božanstvom?

Povrh toga Isus je iznio tvrdnju koja izgleda posve morbidnom: „Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!” (Ivan 6,53). Nakon toga Ivan kaže: „Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime” (Ivan 6,66). Budući da je sigurno kako pisci Novog zavjeta ne bi izmislili tu neobičnu izjavu te negodovanje zbog nje, ona mora biti autentična.

Za te problematične izjave postoje razumna objašnjenja, ali ne bi bilo nikakva razloga da ih novozavjetni pisci navedu u svojim tekstovima da su pokušavali laž prikazati kao istinu. (Uistinu ne bi imalo smisla da su izmislili ličnost kao što je Isus. Slab i umirući Mesija – žrtveno janje – u potpunoj je suprotnosti s poimanjem narodnog heroja.) Dakle najlogičnije objašnjenje jest to da se novozavjetni pisci nisu poigravali činjenicama već su izuzetno precizno zapisivali upravo ono što je Isus govorio i činio.

3. …nisu izostavili Isusove izjave u kojima iznosi zahtjeve

Pripovijest koju su novozavjetni pisci zapisali sigurno im nije olakšala život jer je Isus imao neke vrlo zahtjevne standarde. Govor na Gori, primjerice ne izgleda kao nešto što bi čovjek izmislio:

  • „A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.” (Matej 5,28)
  • „A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.” (Matej 5,32)
  • „A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima.” (Matej 5,44-45) (…)

Ljudskim je bićima sve ove zapovijedi teško ili nemoguće obdržavati te se čini da se one protive interesu onih koji su ih zapisali. Nema sumnje da su te zapovijedi danas u suprotnosti sa željama mnogih koji bi htjeli duhovnu religiju bez moralnih zahtjeva. Razmotrimo ekstremnost i nepoželjne implikacije zapovijedî koje smo maločas nabrojali:

  • ako je i sâmo razmišljanje o grijehu grešno, onda je svatko, uključujući novozavjetne pisce – kriv
  • izgleda da postavljanje tako strogih standarda za razvod i ponovno vjenčanje nije u najboljem interesu onih koji su tu izjavu zabilježili
  • Moliti za svoje neprijatelje – ta je zapovijed stroža od bilo koje moralne zapovijedi koja je ikad izrečena i zahtijeva da budemo puni dobrote i onda kada osjećamo kako je prirodno da budemo nastrojeni neprijateljski (…)

Ovakve si zapovijedi ljudi očito ne bi nametali sami. Prema takvim pravilima može živjeti samo savršena osoba. Možda upravo u tome i jest stvar.

4. …pažljivo su razlučili Isusove riječi od svojih

Iako u grčkom jeziku prvog stoljeća navodnici nisu postojali, novozavjetni su pisci jasno razlučili Isusove riječi od vlastitih. Većina izdanjâ Biblije u kojima su Isusove riječi otisnute crvenom bojom u potpunosti se podudaraju pokazujući s kojom su lakoćom novozavjetni pisci pokazali što Isus jest rekao, a što nije.

Razlog zašto ovo navodimo kao dokaz njihove pouzdanosti jest činjenica da su novozavjetni pisci vrlo lako mogli riješiti teološke nesporazume koje susrećemo u prvom stoljeću i to tako da Isusu jednostavno pripišu određene rečenice. (…)

Unatoč tome što su bili beskrajno razočarani nekim vjernicima, novozavjetni pisci nisu nikada posegnuli za tim „rješenjem”. Oni nisu zloupotrijebili svoj položaj već su po svemu sudeći zabilježili samo ono što je Isus rekao. (…) I opet, najlogičnije objašnjenje zašto su novozavjetni pisci s takvom preciznošću bilježili svoje spise jest to da su oni zaista govorili istinu.

5. …zabilježili su i događaje povezane s uskrsnućem, koje ne bi izmislili

Osim neugodnih pojedinosti o sebi i o Isusu novozavjetni su pisci zabilježili događaje vezane za uskrsnuće koje zasigurno ne bi zapisali da su priču izmislili.

Isusov ukop. Novozavjetni su pisci zapisali da je Isusa pokopao Josip iz Arimateje, član Velikog vijeća, vrhovnog tijela židovske samouprave, koje je Isusa osudilo na smrt zbog bogohuljenja. To sigurno ne bi izmislili. (…)

Prvi svjedoci. U sva je četiri evanđelja zabilježeno da su žene prve vidjele prazan grob i da su one prve saznale za uskrsnuće. Jedna od tih žena je Marija Magdalena za koju Luka priznaje da je bila opsjednuta (Lk 8,2). Taj se podatak nikada ne bi umetnuo u izmišljenu priču. Naime, ne samo da je dvojbeno kako bi osoba koja je nekoć bila opsjednuta mogla biti svjedok već se u ovoj kulturi tijekom prvog stoljeća žene općenito nisu smatrale pouzdanim svjedocima, štoviše svjedočenje žene na sudu nije imalo nikakve težine. (…)

Kako su Židovi objasnili zašto je grob prazan. Njihovo je objašnjenje zabilježeno u posljednjem poglavlju Matejeva evanđelja:

»Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: „Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.” Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima – sve do danas.« (Mt 28,11-15).

Jeste li primijetili kako Matej vrlo jasno pokazuje da je njegovim čitateljima već poznat način na koji su Židovi objasnili prazan grob: „to se razglasilo među Židovima – sve do danas”? To znači da bi Matejevi čitatelji (a zasigurno i sami Židovi) znali govori li istinu. Da je Matej izmišljao priču o praznom grobu, zašto bi svojim čitateljima omogućio da tako jednostavno razotkriju njegove laži? Jedino uvjerljivo objašnjenje jest da je grob zaista morao biti prazan te da su židovski neprijatelji kršćanstva zaista morali razglasiti takvo objašnjenje praznog groba. (…)

6. U djelima novozavjetnih pisaca nalazimo više od trideset osoba čije je postojanje povijesno potvrđeno

To je ključna točka. Sigurno je da novozavjetni spisi nisu izmišljeni zato što sadrže velik broj ličnosti čije je postojanje povijesno potvrđeno (v. 10 pogl.). Novozavjetni bi pisci izgubili svoju vjerodostojnost pred suvremenicima da su u izmišljenu priču upleli stvarne osobe, pogotovo one koje su poznate i moćne. Novozavjetni se autori ne bi nikako mogli izvući da su pisali izravne laži o Pilatu, Kajfi, Festu, Feliksu te o cijeloj herodovskoj lozi. Netko bi razotkrio da su ove osobe upleli u događaje koji se nikada nisu ni zbili. S obzirom na činjenicu da su novozavjetni pisci to znali, oni ne bi naveli tolike istaknute stvarne pojedince u izmišljenu priču kojoj je namjera da čitatelje zavede. Dakle, najlogičnije objašnjenje glasi: novozavjetni su pisci točno zabilježili ono što su vidjeli.

7. Djela novozavjetnih pisaca sadrže pojedinosti koje se međusobno razlikuju

Kritičari se često zalijeću navodeći očiglednu proturječnost evanđeoskih izvješća kao dokaz da evanđelja ne možemo smatrati pouzdanim izvorom informacija. Evanđelist Matej, primjerice kaže da se na Isusovu grobu nalazio jedan anđeo, dok Ivan spominje dvojicu. Međutim, to proturječje ne pobija vjerodostojnost ovih izvješća. Upravo suprotno tome – ove pojedinosti koje se međusobno razlikuju zapravo govore u prilog činjenici da su ova izvješća napisali očevici (svjedoci). Objasnit ćemo to u nastavku.

Prvo, treba istaknuti da izvješća o anđelu nisu proturječna. Matej ne kaže da se na grobu nalazio samo jedan anđeo. Kritičari moraju u ovo Matejevo izvješće umetnuti jednu riječ da bi dokazali kako je ono u suprotnosti s Ivanovim.

No zašto je Matej spomenuo samo jednog anđela ako su se ondje zaista nalazila dvojica? Zbog istog razloga zbog kojeg će dva različita novinska izvjestitelja koji obavještavaju o jednom te istom događaju u svoje priče unijeti pojedinosti koje se međusobno razlikuju. Dva nezavisna svjedoka će rijetko zamijetiti iste pojedinosti i oni nikada neće neki događaj opisati potpuno istim riječima. Oni bilježe isti glavni događaj (tj. to da je Isus ustao od mrtvih), ali se njihovi izvještaji mogu razlikovati u pojedinostima (tj. u podatku o tome koliko je anđela bilo na njegovu grobu). Dapače, kada dva svjedoka (očevica) dadnu potpuno jednake iskaze, iskaze koji se podudaraju od riječi do riječi, tada sudac s pravom pretpostavi da su ti svjedoci bili u dosluhu, odnosno da su se prethodno sastali kako bi uskladili svoje priče.

Dakle, savršeno je prirodno da se Matejevo te Ivanovo izvješće razlikuju; tȁ obojica su zabilježili svjedočanstvo (iskaz) očevica. (…)

8. NZ pisci pozivaju svoje čitatelje da provjere činjenice koje se mogu provjeriti/ispitati (čak i one koje se tiču čudâ)

Već smo iznijeli neke od tvrdnji o pouzdanosti spisa koje su novozavjetni pisci uputili svojim čitateljima. Među njima je: Lukina otvorena tvrdnja o pouzdanosti, koju je uputio Teofilu (Lk 1,1-4); Petrova tvrdnja da oni nisu slijedili izmudrene priče već su bili očevici Kristova veličanstva (2 Pt 1,16); Pavlova smiona izjava o Kristovu uskrsnuću koju je dao Festu te kralju Agripi (Dj 26); Pavlova potvrda ranog vjerovanja prema kojem je uskrslog Krista vidjelo više od pet stotina očevidaca (1 Kor 15). (…)

9. NZ pisci opisuju čuda kao što opisuju druge povijesne događaje: jednostavnim, neuljepšanim izvješćima

Uljepšane pojedinosti te pretjerivanja snažno ukazuju na činjenicu da pojedino povijesno izvješće sadrži legendarne elemente. (…)

Novozavjetno izvješće o uskrsnuću ne sadrži ništa takvoga. Evanđelja daju suhoparan, gotovo nezanimljiv opis uskrsnuća.

Npr. Marko je ovako opisao što su žene vidjele:

»Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se.

A on će im: „Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti kako vam reče!”

One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.« (Mk 16,4-8) (…)

10. NZ su pisci napustili svoja vjerska uvjerenja, usvojili nove te nisu zanijekali svoje svjedočanstvo!

Novozavjetni su pisci napustili svoja vjerska uvjerenja i prakse koje su dugo držali, usvojili su nove te nisu zanijekali svoje svjedočanstvo unatoč progonima i prijetnjama smrću. Oni ne kažu samo da je Isus činio čuda i da je ustao od mrtvih; oni su to svjedočanstvo podržali svojim dramatičnim postupcima. Prvo, oni su gotovo preko noći napustili brojna svoja vjerska uvjerenja i prakse koje su dugo držali. Evo nekih od tih praksi, starih više od 1500 godina:

  • žrtvovanje životinja – zauvijek su napustili tu praksu zbog savršene žrtve koju je podnio Krist
  • prvenstvo Mojsijeva zakona i njegova obvezujuća narav – oni kažu da taj zakon više nema snagu zbog Kristova bezgrješnog života
  • monoteizam u strogom smislu – oni se sada klanjaju Isusu, Bogočovjeku unatoč činjenici 1) da je njihovo najdraže vjerovanje bilo ovo: „Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!” (Pnz 6,4) i 2) da se obožavanje i klanjanje ljudskom biću oduvijek smatralo bogohuljenjem te se kažnjavalo smrću (…)

Drugo, ovi novi vjernici ne samo da su napustili svoja stara uvjerenja i prakse nego su usvojili nove, radikalne. Evo nekih:

  • nedjelja, radni dan – postaje novi dan bogoslužja
  • krštenje – novi znak da je pojedinac postao sudionikom novog saveza (kao što je obrezanje bilo znak starog saveza)
  • pričest – čin sjećanja na Kristovu žrtvu za njihove grijehe.

Pričest je nemoguće objasniti osim ako se uskrsnuće uistinu dogodilo: zašto bi Židovi izmislili praksu u kojoj simbolično jedu Isusovo tijelo i piju njegovu krv?

(…)

Na kraju, pored toga što su napustili stare vjerske prakse te su usvojili nove, novozavjetni su pisci trpjeli progone i odabirali smrt, iako su se mogli spasiti javnim odricanjem od svoje vjere. Da su priču o uskrsnuću izmislili, sigurno bi to priznali prije nego što su ih razapeli (Petar), kamenovali (Jakov) ili im odrubili glavu (Pavao). Ali nitko se od njih nije odrekao svoje vjere i zbog nje su jedanaestoricu od njih dvanaestero smaknuli kao mučenike. (Preživio je samo Ivan kojeg su prognali na grčki otok Patmos.) Zašto bi umrli za laž? (…)

Nemamo dovoljno vjere da bismo u pogledu Novog zavjeta bili skeptični

Dakle, sve ovo podržava ideju da su se novozavjetni pisci čvrsto držali istine. A zašto i ne bi? Što bi ih uopće motiviralo da lažu, uljepšavaju ili pretjeruju? Što bi time dobili? To što su svjedočili donijelo im je samo progonstvo i smrt. Drugim riječima, novozavjetni su pisci imali svaki razlog da zaniječu novozavjetne događaje, a ne da ih izmisle, uljepšavaju ili preuveličavaju. Tȁ nije im bila potrebna nova religija! Naime, kada se Isus pojavio, novozavjetni su autori većinom bili pobožni Židovi koji su vjerovali da je njihova religija (judaizam) jedina prava religija te da su Židovi Božji izabrani narod. Sigurno je da ih je samo dramatičan događaj mogao probuditi iz toga njihova „dogmatskog drijemeža” i uvesti ih u novi sustav vjerovanja koji im je obećavao samo zemaljsku nevolju. Prema svemu navedenome ustvrđujemo kako nemamo dovoljno vjere da bismo u pogledu Novog zavjeta bili skeptični.

No, unatoč svim ovim dokazima, skeptici i dalje jesu skeptični. Budući da je zbog dokaza gotovo nemoguće zaključiti kako Isus nije postojao ili da su novozavjetni pisci lagali, neki su se skeptici uhvatili za jedinu preostalu mogućnost a ta je da su novozavjetni pisci mogli biti zavedeni – oni su iskreno vjerovali da je Isus uskrsnuo od mrtvih, ali su bili u krivu. Time ćemo se pozabaviti u sljedećem poglavlju.

Iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autora: N. L. Geislera i F. Tureka. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Tijekom travnja knjigu možete nabaviti po cijeni sniženoj za 40%! Popust je moguće ostvariti isključivo telefonskim putem na broj: 048/210-104 ili 095/206-5421 (10 – 16 sati).

Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!

Iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ N. L. Geislera i F. Tureka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist“

Ova će knjiga biti posebno zanimljiva onima koji kršćanstvo smatraju izmišljotinom, a svim će kršćanima poslužiti kao izvanredno sredstvo za jačanje vlastite vjere te kao izvor konkretnih argumenata i dokaza za njezinu obranu.

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh