Foto: Shutterstock

Beskvasan kruh koji se danas rabi u Euharistiji općenito je plosnat, odnosno to je najskromniji kruh, koji simbolizira naš izlazak iz svijeta pokvarena razvratom i zarobljena nasiljem, o kojemu govori Otkrivenje, jer on je upravo poput Sodome i Egipta. Kako bi se napravio kruh, treba samljeti zrna žita. Mljevenje simbolizira smrt Krista, Jaganjca Božjega.

Razgovarao sam s osobom koja s velikim interesom proučava jedinstveno čudo zabilježeno u Knjizi Ponovljenoga zakona. Ona mi je svrnula pozornost na nevjerojatan iskaz u tome tekstu: „Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina“ (Pnz 8,4).

Svaki je napor Izraelaca u vremenu njihova bijega iz Egipta bio zamijenjen, tj. pretvoren u neku prehrambenu vrijednost

Nevjerojatno je da nekome nisu oticale noge, da nije imao žuljeve, proširene vene niti bilo kakvu drugu bolest na tome hodočašću koje je trajalo četrdeset godina! Ali nije riječ o povijesnoj istini već o istini koja nadilazi povijest. Zbog toga se to oticanje izražava hebrejskim pojmom BACEQ, koji se također odnosi i na bujanje beskvasnoga kruha, na njegovo nevjerojatno podizanje unatoč izostanku kvasca (usp. Izl 12,34). Izgleda da je, umjesto nogu, Izraelu ‘nateklo’ tijesto za kruhove koje su nosili na plećima. Svaki je napor Izraelaca u vremenu njihova bijega iz Egipta bio zamijenjen, tj. pretvoren u neku prehrambenu vrijednost, pri tome ne izostavljajući duhovni smisao. Noge im nisu oticale, nego su dobivali jelo koje je bujalo unatoč manjku dodatka, odnosno kvasca. To je uistinu dobar primjer, ilustracija Božjega djelovanja, koje sve ono što podnose oni koji Ga vole, mijenja u njihovu korist. To je isto kao kada bi osoba koja je izgubila muža dobila Boga za muža. Ili kad bi tko slomio nogu, a dobio anđele koji ga nose na rukama.

Svaki gubitak, Bog nadoknađuje onima koji Ga ljube, i to još većim dobitkom i blagoslovom

Ili kad bi netko koga se odrekao rođeni otac, upravo pomoću toga otkrio da u Bogu ima Oca. I kada bi osoba koja je bila sigurna da se Bog prestao baviti njome kao da Ga uopće nema, iskusila Njegovu objavu, uskrsnuće. Dok razmišljamo o ovim plebejskim metaforama, vrti nam se u glavi od divljenja. Svaki gubitak, Bog nadoknađuje onima koji Ga ljube, i to još većim dobitkom i blagoslovom. U skladu s obećanjem: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“ (Rim 8,28).

p. Augustyn Pelanowski, iz knjige koja izlazi uskoro…