Duhovnost

PATER AUGUSTYN PELANOWSKI

Kako doći do onog koji nam jedini može dati pravu sreću (samo za one koji žele biti istinski sretni) Želiš biti sretan/sretna? Pročitaj što pater Pelanowski kaže što je za to potrebno!

Kako doći do onog koji nam jedini može dati pravu sreću (samo za one koji žele biti istinski sretni)

Foto: Shutterstock

 

Gdje pronaći spas?

Gdje pronaći spas? Gdje potražiti pomoć? Treba se utjecati ne samo uzorima jedinstva, već i stvarnoj pomoći nekoga tko može dati snage za preživljavanje u najtežim trenucima. U svijetu kao što je naš lik se svetog Josipa pojavljuje kao neuobičajeno potreban. Gdje iznova pronaći ljubav, obiteljsku povezanost, duhovnu zaštitu, ponovno se osjetiti voljenim, odbaciti preteške osjećaje i sjećanja? Bog je oduvijek određivao iznimna mjesta za susrete s sobom, u kojima je dijelio plamen koji obnavlja život.

Biblija govori o posebnim mjestima njegova dodira, koji je uspio obnoviti razbijen ljudski život. U najgorim mukama sudbine hramovi ljudima pružaju sklonište i zacjeljenje kao najbolja duhovna bolnica. Hram je poput lječilišta duše.

Što je potrebno da se u mom životu sve vrati na svoje mjesto

Svi želimo dobro, ali Bog želi najbolje. Nitko ne sumnja na što je sve spremno čovječanstvo – ratovi, društveno ugnjetavanje, iskorištavanje, ropstvo, nepravednost, nasilje, razuzdanost, laži i čitavo mnoštvo zala koja se nameću uime dobra. Samo Bog može vratiti mir, ali ne onakav kakav predlaže ovaj svijet. Samo Bog ozdravlja i oslobađa, samo Bog zna što je sreća i može ju dati čovjeku. Ako je on u središtu naše pozornosti, sve se vraća na svoje mjesto. Ako bi Sunce, središte Sunčeva sustava, kakvom silom bilo zamijenjeno kojim planetom, primjerice, Jupiterom, orbite bi se svih planeta ispreplele te bi došlo do svemirske kataklizme. Slično tomu, ako je Isus odbačen na udaljenu orbitu naših života, sudbina nam je podložna kaosu. Dok klečimo pred Presvetim Sakramentom, koji je u pokaznici, što svojim oblikom često podsjeća na sunčev radijalni štit, postoji mogućnost vraćanja na svojstveno mjesto svih vrijednosti koje tvore naše postojanje. U Bibliji se može pronaći smisao života, u klanjanju iskusiti ljubav, u ispovijedi neopisivu utjehu. Sve je to dostupno u hramovima.

Dobiti jedinstvo obitelji, isprositi vlastiti dom, životnu hrabrost i pobjedu nad tamom besmisla

Prvi je kršćanski hram bio dom u Nazaretu, Josipov dom u kojem su se nastanili Marija i Isus. On je stvorio prvo utočište za Sina Božjega i njegovu Majku. Moleći se svetomu Josipu, može se dobiti jedinstvo obitelji, isprositi vlastiti dom, životnu hrabrost i pobjedu nad tamom besmisla. Može se izmoliti hrabrost za potomstvo, spasiti ugrožen život djece koja su još uvijek pod majčinim srcem, čak i izmoliti financijska sredstva za uzdržavanje obitelji. Sve se je to dogodilo dok se Josip brinuo o Mariji i Isusu. Štitio je trudnu Majku da bi sretno mogla donijeti na svijet Dijete, spasio ih je od ubojica koje je poslao Herod da ih progone, izgradio je dom i uzdržavao svojim radom čitavu obitelj.

Svakomu je od nas potrebno OSOBNO štovanje Isusa

Zasigurno su u hramovima česti zajednička liturgija, euharistijsko slavlje, pobožnosti, devetnice, duhovne obnove i mnogo drugih bogoštovlja koja vežu ljude. Međutim svakomu je od nas potrebno osobno štovanje Isusa radi produbljivanja osobne veze i izražavanja najskrivenijih molbi i obožavanja, radi izražavanja cijeloga unutrašnjeg tereta i iskustva kad nas on čuje. Valja se vratiti temeljima molitve, a temelji su graditeljski posao. Zbog toga se obraćamo Josipu, jer je on najbolji primjer. Spasenje je moguće u Crkvi, ne bez nje, u zajedništvu, ne u izolaciji, ali se tiče svakoga od nas osobno, a ne svih zajedno anonimno okupljenih. Bog svakoga tretira individualno iako se sastajemo u hramu tvoreći zajednicu. Isus nije političar koji traži anonimne birače da bi oformio vladu, već je Spasitelj koji poimenično traži svakoga osobno, da bi stvorio duhovnu obitelj, Crkvu.

Izvrstan prikaz takva odnosa Boga prema nama daje prorok Zaharija, koji nagovješćuje obraćenje čitavoga Izabranog naroda zahvaljujući štovanju Mesije probijena kopljem narednim riječima:

„A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose.“ (Zah 12, 10 – 14)

Proročanstvo se odnosi na dane kad će doći Mesija, Josipov sin, kao što tvrdi traktat u Talmudu (Suka 54). Proboden je „ipak“ nitko drugi doli Isus Krist. Plač uzrokovan njegovom smrću, kajanje i žal za vlastite grijehe uzrokuje izlijevanje Duha Svetoga, što se je dogodilo u trenutku molitve apostola u dvorani Posljednje večere na Pedesetnicu i neprestano se događa u svakoj molitvi. Mesijina smrt podsjeća na smrt kralja Jošije 609. u nizinama Megida, u bici s faraonom Nekom, koji je nastojao doći do Karkemiša da bi se suprotstavio moći Babilonaca. Zaharija ističe da svatko treba štovati probodenog Mesiju nasamo, doslovno tumačeći hebrejski izraz bad, ‘samotno’, ‘bivajući sam’. Nitko od nas neće spoznati utjehu ako se budemo koncentrirali isključivo na svoju bol. Međutim možemo iskusiti oslobođenje kada počnemo štovati Krista probijena kopljem i čavlima. Muka je čovjekova nepodnošljiva dok ne počne kontemplirati osobno, nasamo, Isusovu muku Isusa koju je za nas podnio. O Božjem Djetetu probodenu čavlima i kopljem mora se kontemplirati da bi se prije svega moglo ozdravljati rane napuštene djece, ne samo roditelja ili supružnika.

Tko nas tome može naučiti

Tko nas može naučiti usredotočiti se na Isusa u tihu klanjanju, u kontemplaciji o tajni okrutna raspeća, prijeziru neprihvaćanja, sramoti obnaživanja ako ne Josip i Marija? Josip je bio Isusov učitelj u svojoj radionici. Učio je Sina Božjega ljudskomu poslu građenja kuća. To je također važna činjenica, u kojoj je skrivena poruka o građenju, a ne uništavanju obiteljskih domova. Isus samom činjenicom da se je dao izučiti u graditeljskom ili stolarskom obrtu kod Josipa ukazuje na pravednu osobu, koju je sam izabrao da bi postala posrednikom u okolnostima životne brige za gradnju obiteljskih domova ili njihovu obnavljanju. Moramo se dati upravo u Josipov zagovor.

Iz knjige „Josipov dom” autora patera Augustyna Pelanowskog. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!

Najčitanije

Na vrh