Foto: Shutterstock

Đavolja prevara broj jedan jesu dobra djela. Prosječan nespašen čovjek nekako, usprkos tome što čitava Biblija govori o tome i usprkos svega propovijedanja koje je čuo i svega učenja kojem je bio podvrgnut, misli da ako je dobar, ako ispravno živi, ako se ispravno ponaša prema ljudima, ako korektno plaća dugove, ako je čestit i častan građanin te čista i moralna osoba, da je s njim sve u redu. To misli najmanje 90 posto nespašenih ljudi. Ali oni zaboravljaju da Riječ Božja govori da ne postoji takvo što kao što je dobar čovjek bez Isusa Krista.

I ono najbolje što nespašen čovjek može učiniti, ono što on naziva dobrim životom, u očima Božjim prljave su krpe

Bog je u trećem poglavlju Poslanice Rimljanima rekao: „Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro” (Rim 3,10-12). Zatim opisuje što Bog vidi u jednom nespašenom, nepreporođenom srcu: „Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svojim varaju, zmijski je otrov za njihovim usnama. Usta su im puna kleveta i gorčine. Noge su im brze na prolijevanje krvi; ruševine s bijedom na njihovim su putovima; put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njihovim očima” (Rim 3,13-18). I dolazi do vrhunca u ovoj izjavi: „…da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj” (Rim 3,19). Nespašen čovjek koji misli da može biti spašen pokušavajući živjeti ispravno zaboravlja što kaže Bog: „… sva pravda (vaša) postade ko haljine okaljane” (Iz 64,5). Drugim riječima, i ono najbolje što nespašen čovjek može učiniti na način pravedna života, ono što on naziva dobrim životom, u očima Božjim prljave su krpe.

On zaboravlja da Biblija kaže: „A bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu” (Heb 11,6) i: „… težnja je tijela neprijateljstvo prema Bogu jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može” (Rim 8,7). Bog ide čak u krajnost te kaže: „Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati” (1 Kor 2,14).

Njegov je um zamračen; njegovo je razumijevanje zastro oblak; njegovo je razmišljanje iskrivljeno; njegovo je srce zlo. Isus je rekao: „Iz srca izvire život” (v. Izr 4,23), a onda je nabrojio neke stvari koje izlaze iz njega: „… zle misli, umorstva, blud i preljub, krađe, lažna svjedočanstva, bogohulstva” (v. Mk 7,21-22). Kakav zao okot! A Jeremija kaže: „Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo” (Jr 17,9).

„…po svojoj me dobroti spasi” (Ps 31,17)

Problem s nespašenim čovjekom nije ono što on čini ili ne čini; problem je u tome što on ima problem u sebi – problem je u njegovu srcu i u njegovoj prirodi. Međutim, usprkos tim jasnim izjavama u Bibliji, često čujem kršćane koji ispovijedaju vjeru kako kažu za nekoga nespašenog čovjeka: „On nije član nikakve crkve, ali je dobar čovjek”. I oni iskreno misle da ima šansu biti spašen jer je on ono što svijet naziva dobrim čovjekom.

Autor: Joe Henry Hankins  (Put života)