ČITANJA
Tit 1,1-9; Ps 24,1-4ab.5-6; Lk 17,1-6
XXXII. tjedan kroz godinu, ponedjeljak, 7. 11. 2022., svagdan
IMENDANI
Baldo, Lazar Stilit, Engelbert, Anđelko
Prvo čitanje
Tit 1,1-9
Postavi starješine kako sam ti odredio.
Početak Poslanice svetoga Pavla apostola Titu
Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista
poradi vjere izabranika Božjih
i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti
u nadi života vječnoga
što ga, prije vremenâ vjekovječnih, obeća Bog,
On koji ne laže,
a u svoje doba očitova riječ svoju
u propovijedanju
koje je meni povjereno
po odredbi Spasitelja našega, Boga:
Titu, pravome sinu po zajedničkoj vjeri —
milost i mir od Boga i Krista Isusa,
Spasitelja našega!
Poradi toga ostavih te na Kreti
da urediš preostalo
te po gradovima postaviš starješine
kako sam ti ja odredio:
je li tko besprigovoran,
jedne žene muž,
jesu li mu djeca vjernici
i ne pod optužbom raskalašenosti i nepokorna…
Jer nadstojnik kao Božji upravitelj
treba da bude besprigovoran:
ne samoživ, ne jedljiv,
ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku,
nego gostoljubiv, ljubitelj dobra,
razuman, pravedan, svet, uzdržljiv,
priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka
da može i hrabriti u zdravom nauku
i uvjeravati protivnike.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 24,1-4b.5-6
Pripjev: Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine.
Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.
Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
duša mu se ne predaje ispraznosti.
On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.
Evanđelje
Lk 17,1-6
Ako ti se i sedam puta na dan obrati govoreći: »Žao mi je!«, oprosti mu!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!«
»Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.«
Apostoli zamole Gospodina: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
»Apostoli zamole Gospodina: „Umnoži nam vjeru!“ Gospodin im odvrati: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.“«
Zanimljivo je vidjeti nakon koje su pouke apostoli molili Isusa da im umnoži vjeru; što ih je tako dotaklo ili potaklo da ga mole za vjeru? Oni su Isusa shvatili ozbiljno kad je govorio o sablaznima, o opominjanju braće koja griješe, o opraštanju bližnjima. Zar nam svima ne treba više vjere kako svoje kršćanstvo ne bismo zloupotrijebili, kako ne bismo druge naveli da se udalje od Boga ili čak, što je još gore, kako ne bismo uzrokovali da otpadnu za vječnost? Zar svima nama ne treba više vjere kako bismo opomenuli brata da ne bi izgubio vječni život – ako srcem vjerujemo da vječni život postoji, ako je smisao naše vjere spasenje duše?! Zar nam svima ne treba vjera/vjere da opraštamo i kad nas netko konstantno vrijeđa? Zar nemamo u obiteljima takve slučajeve da često griješimo jedni protiv drugih? Itekako nam treba vjera i to takva vjera kojom bismo, kako kaže Isus, iščupali dud iz zemlje i prebacili ga u more. Isus ovdje spominje stvarni dud i zaista je mislio na to da iščupamo dud. Imamo li vjere koja može iščupati dud?
Molitva
Gospodine Isuse, umnoži moju vjeru da ne sablažnjavam; da opominjem, da opraštam – da moja vjera bude takva da dudove premještam. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
