Misna čitanja, ponedjeljak 7. listopada; Što će mi ljubav koja mi ne želi zvati svećenika Neki dan sam razgovarao s jednom ženom kojoj je otac bio na samrti i koji je za nekoliko dana umro. U razgovoru ta je žena izrazila čudan stav:

Foto: shine.graphics, Shutterstock

XXVII. tjedan kroz godinu. Ponedjeljak, 7. 10. 2024. Blažena Djevica Marija od Krunice. Spomendan

ČITANJA

od dana: Gal 1,6-12; Ps 111,1-2.7-10c; Lk 10,25-37

IMENDANI

Ruža, Rozalija, Roza, Justina

Prvo čitanje

Gal 1,6-12

Evanđelje ne primih ili naučih od kojeg čovjeka, nego objavom Isusa Krista.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo! Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.

Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.

Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam

Ps 111,1-2.7-10c

Pripjev: Dovijeka se sjeća svoga Saveza.

Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim
u zboru pravednikâ, u zajednici njihovoj.
Silna su djela Gospodnja,
nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,
stalne su sve naredbe njegove,
utvrđene za sva vremena, dovijeka,
sazdane na istini i na pravdi.

On posla spasenje svom narodu,
Savez svoj postavi zauvijek:
sveto je i strašno ime njegovo,
slava njegova ostaje dovijeka!

Evanđelje

Lk 10,25-37

Tko je moj bližnji?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:

»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Gospodnja

Što će mi ljubav koja mi ne želi zvati svećenika, koja mi ne želi vječnost, koja mi ne želi da gledam Božje lice svu vječnost? Moj je bližnji onaj tko me ljubi Božjom ljubavlju, ne prijateljskom, ne ljudskom. Želim takve bližnje.

Komentar

»A tko je moj bližnji?«

Neki dan sam razgovarao s jednom ženom kojoj je otac bio na samrti i koji je za nekoliko dana umro. U razgovoru ta je žena izrazila čudan stav: „Samo da ne pati dugo…ˮ Pitao sam je jesu li zvali svećenika, ali ona je na to samo kazala: „Ma oni će tamo njemu sigurno ponuditi svećenikaˮ. Nakon što je taj čovjek, njezin otac, preminuo, zatekao sam se ondje upravo kad je ovoj gospođi netko izražavao sućut preko telefona. A ona je ponovno rekla da je dobro da nije dugo patio u toj bolesti. Ta se žena deklarira kao kršćanka, no kako ona doživljava ljubav, kako voli svoga oca? „Nije dobro da čovjek na zemlji patiˮ? Kao da nema vječnosti, kao da nema raja ni pakla, kao da ovdje sve završava. Pa se pitam tko je zaista moj bližnji? Kakvom me ljubavlju ljubi? Što će mi ljubav koja mi ne želi zvati svećenika, koja mi ne želi vječnost, koja mi ne želi da gledam Božje lice svu vječnost? Moj je bližnji onaj tko me ljubi Božjom ljubavlju, ne prijateljskom, ne ljudskom. Želim takve bližnje.

Molitva

Gospodine, želim se odreći toga da ljude ljubim prijateljskom, ljudskom ljubavlju – želim ih ljubiti Božjom ljubavlju, onom ljubavlju kojom ih ti ljubiš. Zato i za sebe želim bližnje koji će me ljubiti Božjom ljubavlju, jer na zemlji muka je neizbježna, i za malo muke možemo zadobiti vječna dobra. Amen.

📖

karizmatski susreti dugo selo gradska sportska dvorana kristofori book