Otk 20,1-4.11-21,2

Mrtvi bijahu suđeni po djelima svojim. Novi Jeruzalem vidjeh kako silazi s neba.

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh anđela:
siđe s neba s ključima Bezdana
i s velikim okovima u ruci.
Zgrabi Zmaja, Staru zmiju,
to jest Đavla, Sotonu,
i okova ga za tisuću godina.
Baci ga u Bezdan
koji nad njim zatvori i zapečati
da više ne zavodi narode
dok se ne navrši tisuću godina.
Nakon toga ima biti odriješen
za malo vremena.
I vidjeh prijestolja
— onima što sjedoše na njih
dano je suditi —
i duše pogubljenih
zbog svjedočanstva Isusova
i zbog Riječi Božje
i sve koji se ne pokloniše Zvijeri
ni kipu njezinu
te ne primiše žiga na čela svoja
ni na ruke.
Oni oživješe
i zakraljevaše s Kristom
tisuću godina.
I vidjeh veliko bijelo prijestolje
i Onoga što sjede na nj:
pred licem njegovim pobježe
zemlja i nebo;
ni mjesta im se više ne nađe.
I vidjeh mrtve,
velike i male:
stoje pred prijestoljem,
a knjige se otvoriše.
I otvori se jedna druga knjiga,
knjiga života.
I mrtvi bijahu suđeni po onome
što stoji napisano u knjigama,
po djelima svojim.
More predade svoje mrtvace,
a Smrt i Podzemlje svoje:
i svaki bi suđen po djelima svojim.
A Smrt i Podzemlje bili su bačeni
u jezero ognjeno.
Jezero ognjeno — to je druga smrt:
tko se god ne nađe zapisan u knjizi života,
bio je bačen u jezero ognjeno.
I vidjeh novo nebo i novu zemlju
jer — prvo nebo i prva zemlja uminu;
ni mora više nema.
I Sveti grad,
novi Jeruzalem, vidjeh:
silazi s neba od Boga,
opremljen kao zaručnica
nakićena za svoga muža.

Riječ Gospodnja.