Roditelji i djeca

MAJKE I SINOVI

Dijete može odabrati biti neposlušno, ali to nije krivnja roditelja. Što činiti? Ako svoga sina opominjete s poštovanjem i ukazujete mu na posljedice nepoželjnog ponašanja, tada najvjerojatnije ne činite ništa pogrešno. No, hoće li svaki vaš razgovor kada se sinu obraćate s poštovanjem ispasti dobro? Vjerojatno neće, ali pogledajmo što možemo učiniti da bi takvi, dobri razgovori bili sve češći…

Foto: Shutterstock


 

„Razuzdan mladić sramoti majku svoju.” (Pnz 29,15) Istina! To ste sigurno primijetili kod drugih majki i njihovih sinova. U vašem je slučaju to drugačije. Vi znate da svoga sina nećete razmaziti. Nećete mu podilaziti jer znate da za njega to nije dobro, a sami ne želite takvu sramotu. Međutim, neke majke, nadajući se da će odgojiti poslušne sinove, koriste metodu nepoštovanja. Majka želi omalovažavanjem prisiliti svoga sina da učini ono što ona smatra da treba učiniti. U mnogim slučajevima, on zaista čini ono što majka od njega traži, ali poslušan joj je samo zato da bi mu ona prestala prigovarati jer to ga previše boli. Možemo to usporediti s tatom koji svojom odrješitošću i strogim pogledima nastoji odgojiti svoju kćer kako bi mu bila poslušna. Ona će mu biti poslušna samo zato što joj njegove grube riječi nanose bol.

Tužno je kada ona zavarava samu sebe da treba što prije „graknuti” na njega kako bi on učinio ono što ona očekuje

Neke su mame sklone zaključiti da će njihovo nepoštovanje i izljevi ljutnje potaknuti njihove sinove na poslušnost. No oni ne reagiraju na majčino nepoštovanje i ljutnju, nego na ono što oni misle da će ona sljedeće učiniti. Nažalost, mama koja misli da će nepoštovanjem upokoriti sina vara se jer on će je poslušati iz straha od njezina „ubojitog pogleda”.

Uočavate li razliku? On joj se pokorio zbog onoga što bi ona mogla učiniti, a ne zbog njezina nepoštovanja i ljutnje. On nije siguran što bi se moglo izroditi iz njezina prijezira pa će pokupiti igračke s poda, pospremiti krevet, prestati skakati po kauču, početi učiti ili predati joj ključeve obiteljskog automobila. Tužno je kada ona zavarava samu sebe da treba što prije „graknuti” na njega kako bi on učinio ono što ona očekuje. Zlovoljom i prijezirom majka neće moći ostvariti onu nježnu toplu povezanost sa svojim sinom. Sina treba opomenuti držeći do njegove časti i ukazujući mu na posljedice loše odluke. (…)

Opominjem te zato što te volim. Zapravo, činim to jer vjerujem u tebe…

Ako svoga sina opominjete s poštovanjem i ukazujete mu na posljedice nepoželjnog ponašanja, tada najvjerojatnije ne činite ništa pogrešno.

„Opominjem te zato što te volim. Zapravo, činim to jer vjerujem u tebe i u činjenicu da izrastaš u pravog muškarca. Istina je da to činim jer te poštujem. Ovako ćeš prije steći samodisciplinu pa te ja više neću trebati opominjati. Bit ćeš muškarac koji drži do časti. Ne želim te kažnjavati, nego samo vratiti na put kojim hodaju muškarci koji drže do časti.”

Hoće li svaki vaš razgovor kada se sinu obraćate s poštovanjem ispasti dobro? Neće.

Roditelji ne mogu upravljati onime što se događa u djetetovoj duši…

Roditelji mogu svoje dijete odgajati pružajući mu svu ljubav i poštujući ga, ali ono, kao moralno i duhovno biće kojemu je Bog dao slobodnu volju, može odabrati biti im neposlušno. Čak i ako majka uspijeva kontrolirati ponašanje svoga predškolca, to može biti samo njegovo vanjsko obličje, jer ako ga i privoli da kaže „Hvala” onda kada to treba učiniti, ona ga ne može prisiliti da on ima zahvalno srce. Iako ga vodi u crkvu i očekuje od njega da pjeva kada to i drugi čine, ona ga ne može prisiliti da on slavi Boga istinski, iz duše. Ili u starijoj dobi, ona mu može na mjesec dana zabraniti da vozi njihov obiteljski automobil zbog njegove nesmotrene vožnje, ali ona u njemu ne može stvoriti srce koje će se iskreno pokajati zbog tog čina. Iako je od njega tražila da zapamti zlatno pravilo (Lk 6,31), ona ne može utjecati na to da će njegov duh uvijek moći lako poučiti dobrome.

Sve što mama može činiti, jest upravljati svojim postupcima i svojim reakcijama prema njemu

Roditelji ne mogu upravljati onime što se događa u djetetovoj duši. Samo dijete na koncu odlučuje hoće li odabrati vjeru i vrijednosti koje imaju njegovi roditelji. Na primjer, roditelj ne može djetetu zapovjediti da povjeruje u Isusa. Sve što mama može činiti, osobito tijekom djetetova odrastanja, jest upravljati svojim postupcima i svojim reakcijama prema njemu. To znači da će ona u svome domu nastojati stvoriti ozračje ljubavi i poštovanja koje će njezina sina najbolje moći potaknuti da prigrli onu vjeru i one vrijednosti koje ona nosi u sebi.

 

Iz knjige „Majke i sinovi” autora Dr. Emerson Eggerichs

Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu po sniženoj cijeni od 90 umjesto 100 kuna možete nabaviti ovdje.

Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.

Prijavite se na newsletter i prvi saznajte za naše nove naslove, pogodnosti i popuste!

Kako biste newsletter primali e-mailom – prijavite se ovdje. Za primanje newslettera na WhatsAppu prijavite se ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh