Foto: Pixabay

Ove nedjelje, u maloj crkvi je vladalo uzbuđenje. U dvorani nije bilo ni jedne osobe koja se nije sjećala što se dogodilo prošlog tjedna. Prije dva mjeseca, majka jedne od žena iz zajednice uputila se iz Armenije k svojoj kćerki u Ameriku. Od onda se od nje nije čulo ni glasa, i kći je bila u panici.

Dugo vremena je stajao tamo, bludeći pogledom niz cestu kao da je vidio daleke obzore. Konačno je progovorio. „Tvoja je majka dobro“

Kad se crkva počela moliti za njezin slučaj, suprug tete Estere, tetak Georg Stepanian, iznenada je ustao i otišao do vrata. Dugo vremena je stajao tamo, bludeći pogledom niz cestu kao da je vidio daleke obzore. Konačno je progovorio. „Tvoja je majka dobro“, rekao je. „Za tri dana doći će u Los Angeles“.
Tri dana kasnije, starica je doputovala.

…svatko se pitao na koji će se način očitovati Gospodinov blagoslov. Možda će netko biti iscijeljen. Možda će netko dobiti viziju…

Zbog toga je i danas očekivanje bilo veliko, svatko se pitao na koji će se način očitovati Gospodinov blagoslov. Možda će netko biti iscijeljen. Možda će netko dobiti viziju…

Sjedeći tamo otraga na klupi s drugim dječacima, osjetio sam kao da se nešto poput teškog vunenog pokrivača spustilo na moja ramena

Dok sam razmišljao o tome, počelo se događati nešto čudno – ne nekom drugom, nego meni. Sjedeći tamo otraga na klupi s drugim dječacima, osjetio sam kao da se nešto poput teškog vunenog pokrivača spustilo na moja ramena. Zaprepašten, osvrnuo sam se unaokolo, ali nitko me nije dotakao. Pokušao sam pokrenuti svoje ruke, ali one su naišle na otpor, kao da sam ih micao pod vodom.

Iznenada mi se donja vilica počela tresti kao da se trese od hladnoće, iako je „pokrivač“ bio topao. Stražnji mišići u mom grlu napeli su se. Osjetio sam iznenadnu čežnju da kažem Isusu da ga ljubim, ali kad sam otvorio usta da to izgovorim, potekle su riječi koje nisam razumio. Znao sam da nisu armenske, ni španjolske, ni engleske, ali su se jednostavno izlijevale iz mene kao da sam ih govorio cijelog života. Okrenuo sam se dječaku do sebe – on je bio upravo zabezeknut.

Cijela Crkva počela je pjevati i slaviti Boga u oduševljenju, dok sam ja proslavljao Gospodina na svojem novom jeziku

„Demos je primio Duha!“ uzviknuo je, i svi su se ljudi u crkvi okrenuli. Netko me je nešto pitao, ali, iako sam ga savršeno razumio, mogao sam odgovoriti jedino žuborećim, radosnim novim zvucima. Cijela Crkva počela je pjevati i slaviti Boga u oduševljenju, dok sam ja proslavljao Gospodina na svojem novom jeziku.

Nastavak možete pročitati u knjizi Johna i Elizabeth Sherrill Najsretniji ljudi na svijetu. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju možete ovdje.