Aktualnosti

18. OBLJETNICA SMRTI FRA SLAVKA BARBARIĆA

Davao se srcem, prepun povjerenja u Gospodina i Kraljicu Mira

Na Križevcu u Međugorju – mjesto preminuća fra Slavka Barbarića.

Danas, u subotu 24. studenog 2018., obilježavamo 18. obljetnicu smrti fra Slavka Barbarića, jedne od ključnih i vodećih figura među svećenicima koji su se nalazili u blizini međugorskih vidioca i dočekivali hodočasnike. Fra Slavko je dodijeljen župi Međugorje 1982., godinu dana nakon početka ukazanja. Preminuo je 24. studenog 2000. nakon završene pobožnosti Križnoga puta, na Križevcu, a zemni mu ostaci počivaju na međugorskom groblju Kovačica.

Evo što o fra Slavku piše njegov dugogodišnji prijatelj Krešimir Šego:

„Brat Slavko se rodio u nebo, i zagovara za vas“

Fra Slavko Barbarić bio je među prvim svećenicima koji su nakon Gospinih ukazanja započeli pastoralno djelovati u Međugorju. Budući da je bio teolog, doktor religiozne pedagogije, i psihoterapeut, a uz to je, što govorio, što razumio, sedam svjetskih jezika, zadatak mu je bio slijediti vidioce te se posvetiti pravilnom tumačenju i širenju Gospine poruke. On se s „događajima u Međugorju susreo 1982., otkada se sav stavio u Gospinu službu: molitvom, usmenom i pisanom riječju, svjedočanstvom, sudjelovanjem na molitvenim susretima diljem svijeta, očinskim prihvaćanjem hodočasnika; brigom za ovisnike, siromašne i djecu o kojoj nema tko skrbiti; posjetima uhićenicima; organiziranjem različitih sadržaja – hodnje mira, svećeničkog seminara, molitvenog susreta mladih, seminara za bračne parove, seminara posta i molitve – što Međugorju daje prepoznatljiv pečat.

Kad mislimo na fra Slavkovo djelo i djelovanje, obvezatno nam u pamet dolazi riječ srce, koju je i te kako koristio i često pisao: molite srcem, postite srce, slavite Misu srcem, klanjajte se srcem… Tako je mogao govoriti, i pisati, jer je sve činio srcem – živio je srcem, molio srcem, drugoga prihvaćao srcem, pomagao srcem, davao se srcem, a sve srca prepuna povjerenja u Gospodina i Kraljicu Mira.

I tako razdijeljeno, fra Slavkovo je srce prestalo kucati 24. studenoga 2000. između 14. i 13. postaje, na Križevcu, dok se vraćao nakon završene pobožnosti križnoga puta. U hladno popodne i večer toga dana vijest o iznenadnoj fra Slavkovoj smrti zaledila je srca njegovih prijatelja, međugorskih hodočasnika diljem svijeta. Svatko se pitao: Kako je to moguće?! Još je toga jutra snimio emisiju na Radiopostaji „Mir“, slavio svetu misu, govorio hodočasnicima! No već sutradan, u redovitoj poruci preko Marije Pavlović-Lunetti, Gospa je brojnima otoplila srca. U poruci je stajalo i to da se „vaš brat Slavko rodio u nebo, i da zagovara za vas.“ (Glasnik Mira, studeni 2011.)

Posljednje napisane riječi

Novinar i pisac Ivan Ugrin, koji je uvjeren da nije daleko dan kad će fra Slavko Barbarić biti uzdignut na čast oltara, ovako piše:

Rijetki su oni koji su iskrena srca dolazili u Međugorje a da nisu nešto osjetili u svojoj duši, i da im Bog nije udijelio milosti potrebne za život u vjeri. A Barbarićeve su zasluge neizmjerne upravo na tom duhovnom planu, jer je usmjeravao i primjerom pokazivao kako nije bitno je li se nekom Gospa ukazuje i hoće li vidjeti neko čudo u Međugorju, već je bitno započeti u svom životu živjeti Marijine poruke i konačno se odlučiti za Boga, prihvatiti Isusa koji je Put, Istina i Život.

„Marija sve čini da nam pomogne i poziva nas da joj pomognemo. Njezine nakane su naše duboke potrebe. Ne oglušimo se, nego prihvatimo poziv i počnimo danas, jer se dobro koje danas propustimo ne može nikad nadoknaditi. Svako dobro, svaki novi dan nosi sa sobom nove prilike da se čini dobro, a nikad ne možemo biti tako dobri da ne možemo biti bolji.“

To su fra Slavkove posljednje napisane riječi, a napisao je u životu puno toga. Zacijelo je jedan od najplodnijih duhovnih pisaca ovoga vremena, i to ne samo na našim prostorima, jer su mu se knjige prevodile na dvadesetak jezika, a i naklade su ogromne, milijunske. Koliko li je samo plodova posijao na taj način, sam Bog znade.

Prije svega plijenio je jednostavnošću. Nikada se nije razmetao doktorskom titulom, niti psihoterapeutskom izobrazbom, govorenjem nekoliko svjetskih jezika, već je sve svoje vještine i ljubav stavio u službu vidilaca, župljana, hodočasnika, liječenih ovisnika, siročadi…

Fra Slavko trpio je puno zbog svoga uvjerenja i zbog svega onoga što je činio po svojoj savjesti. „Molio je i iskreno čekao sud Crkve o ovom događanju. Ni jednoga trenutka nije posumnjao u istinitost ukazanja“, kazao je za njega fra Gabrijel Mioč.

Nije mu kao vjerniku bilo lako nositi se s mnogim protivljenjima koja su svih ovih godina pratila međugorska zbivanja.

Međutim, uvijek je iznova išao putem koji je Blažena Djevica Marija pokazivala. I tog je petka predvodio vjernike na pobožnost križnog puta, i kad su se počeli spuštati, kod četrnaeste je postaje na Križevcu samo sjeo i ispustio dušu. Kako je jednostavno živio, tako je i umro. Bog ga je pozvao k sebi u sredini njegovih dana. Ljudskim očima to izgleda prerano, krivo, ta tek je navršio 55 godina. No, ima u tome zacijelo nešto što je u ovom trenutku nedokučivo, a uskoro bi moglo postati jasno, pravo.

Već se na fra Slavkovu sprovodu, po kišnom vremenu okupilo više od deset tisuća ljudi, i biskup s njima. I nitko ga više nikada neće moći premjestiti iz Međugorja. Čak štoviše, tko god ubuduće bude dolazio u Međugorje, osim u crkvu, na Podbrdo, i na Križevac, doći će se pokloniti i na Slavkov grob, a on će, koji se rodio za nebo, zagovarati nas koji još putujemo ovom zemljom.

Obilježavanje obljetnice

Obljetnica fra Slavkove smrti obilježit će se molitvom Križnog puta na Križevcu u 14 sati i slavljenjem svete mise u 18 sati u međugorskoj župnoj crkvi sv. Jakova.

Što papa Franjo kaže o Međugorju možete pročitati u tekstu: „Ja sam spasio Međugorje“, a ovdje pročitajte jedno od svjedočanstava iz Međugorja: „Ovaj put u Međugorje približio me je Bogu!“

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh