Zatočena

Bože,

izliječi me pogledom,

kad sposobna nisam

otključati vrata duše

da pustim Te unutra.

Budi stalno uz mene

da rastope se zidovi moji,

k’o vosak na plamenu svijeće,

od ognja ljubavi Tvoje.

…

Tvoja je želja

veća nego moja –

dati slobodu ptici zatočenoj.

Obukao si se u kruh…

Bože,

tako me lijepo ljubiš,

sav si se prilagodio mojoj slabosti.

Pažljivo vadiš gorak korijen

da napuknuti ljiljan do kraja ne slomiš.

Ćutiš stanja moje duše

pa čim zatitram ljubavlju,

spuštaš se k meni lagano, nečujno,

da me nejaku svetost Tvoja ne uzdrma.

Obukao si se u kruh,

da Te mogu primiti

i ostati živa,

…dodirujući Te.

Autorica: Marija Šahinović; Book.hr