Svetac dana

O svecima (rubrika): Dasije – svetac protiv karnevala

Dasije - Svetac protiv karnevala book evangelizacija

Doba je karnevala, i u cijeloj Hrvatskoj vjernici se danima bezbrižno zabavljaju. Pa i sama Crkva prihvaća taj oblik zabave. Pogotovo u malenim sredinama doba Fašnika zauzima odmah nakon adventa dobar dio zime i uveseljava narod.

No pisac legende koja je nastala u 7. st. daje drukčije mišljenje o tome: „Taj prijezira vrijedan običaj proteže se i do naših dana … prvih dana u siječnju budale, ljudi koji sebe nazivaju kršćanima, idu u velikoj procesiji, prerušeni nastupaju kao đavoli. Mijenjajući njihov oblik, odjeveni u kozje kožuhe … ponovno služe Đavlu svojim zlim i sramotnim djelima.” Ništa se nije promijenilo ni danas. Koliko kršćana, pa i ljudi koji idu u crkvu svake nedjelje i deklariraju se kao vjernici katolici, svoju djecu maskiraju za karneval. I tada djeca idu u vrtiće ili u škole obučeni u vampire, vještice, zombije, male đavle, i slične spodobe, jer je sve to zabava. Da bi dan-dva kasnije, na Pepelnicu, svi bili opet u crkvi kao janjad. Pa to je naša hrvatska tradicija, to svi čine tako.


Zato Bog daje jednog svetca koji je imao rasuđivanje. Sv. Dasije je stradao jer nije želio biti princ Fašnik!

Legenda napisana na starogrčkome započinje detaljnim opisom slavljenja Saturnalija, slavlja u čast bogu Saturnu (bog podzemlja i brat vrhovnoga rimskog boga Jupitera). Prvi dan kad bi započele Saturnalije, ždrijebom se birao čovjek koji bi „odjeven u carsku odjeću izašao u javnost maskiran u Saturna … zajedno s četom vojnika u potpunoj slobodi 30 dana uživali bi u grijehu i sramoti i tražili gozbe i razuzdane igre … a kad prođe 30 dana i završi praznik Saturna, a s njim i to slavljenje, on još uvijek odjeven u carsko ruho … prinio bi sam sebe kao žrtvu na pogubljenje mačem”. Običaj karnevala vuče svoj korijen iz praznika zvanih Saturnalije, koje su završavale na zimski solsticij, tj. 21. prosinca.

Dasije je služio u rimskoj legiji cijeli svoj život i bio je dobar vojnik. Bio je kršćanin od rođenja i nije imao problema sa svojim poslom, niti sa svojom vjerom. Živio je odmah uz Dunav, gdje je bila granica Rimskog Carstva. S druge strane granice barbarski narodi u to doba su zbog promjene klime i izrazite hladnoće sve više nadirali preko granice, pa se stalno ratovalo. Dasije je bio stacioniran u dijelu koji danas pripada Bugarskoj i vjerojatno se je kretao između Durostora (Vidin) i Aksiopola (kod Černavoda) te nije posve sigurno u kojem gradu je stradao.

„Taj prijezira vrijedan običaj proteže se i do naših dana … prvih dana u siječnju budale, ljudi koji sebe nazivaju kršćanima, idu u velikoj procesiji, prerušeni nastupaju kao đavoli.

dasije svetac protiv karnevala book evangelizacija book evangelizacija

Legenda pripovijeda da je te godine ždrijeb pao na Dasija da preuzme ulogu vođe Saturnalija. U legendi se ne spominje da Dasije prije nije učestvovao u Saturnalijama kao jedan od pratitelja ili da se nije želio zabavljati i veseliti s prijateljima. Vjerojatno je godinama prije slobodno učestvovao u slavlju Saturnalija. No te godine Dasije se zamislio, jer je znao da mu je uskoro umrijeti. A Dasije nije želio umrijeti. Dasije je želio živjeti, želio je biti sretan! Razmišljao je: „Ako za 30 dana ovoga jalovoga i nedoličnog obreda ja posvetim sebe u čast tih demona (nešto od čega se kršćanska vjera gnuša i što zabranjuje) i na kraju ću morati oduzeti sebi ovaj jadan vremeniti život. Što ću dobiti kad moj život završi mačem? Za slavu tih nečistih demona, bit ću poslan u vječnu vatru i ja ću se predati za vječno prokletstvo. Bolje je za mene da podnesem malo muka i kazne u ime Gospodina Isusa Krista i nakon smrti ja ću primiti vječni život zajedno s svim svetima.”

Kad su vojnici došli k Dasiju, on je odbio preuzeti dodijeljenu mu ulogu javno obznanjujući: „Bolje je za mene da se svojom odlukom žrtvujem Gospodinu Kristu, nego da prinesem sebe vašemu idolu Saturnu.” Vojnici, njegovi kolege, odmah su ga sproveli na istragu pred zapovjednika legije Basusa, koji nije imao puno volje da mu se posveti. Nakon kratka ispitivanja i “nakon što ga je podvrgnuo mnogim mukama, donio je osudu da mu se odrubi glava”.

Dasijevi prijatelji, vojnici, pokušali su ga „spasiti“. Naime dok su ga vodili k stratištu izvan gradskih zidina, „pred njim je išao netko s zabranjenim kadionikom … i pokušali su ga prisiliti da prinese žrtvu nečistim demonima“. „On je uzimajući kadionik rasuo sav tamjan i razbacao je bezbožne i nezakonite prikaze bezbožnih vladara i pogazio ih je.” Da je samo okadio tamjanom, bio bi pušten na slobodu. Bilo je potrebno tako malo da se okrivljenik izbavi od optužbe za zločin protiv vladara i ostane na životu. No Dasije je bio postojan u svojoj odluci da slijedi Krista u smrt. „Ovako je sveti mučenik bio dekapitiran (odrubljena mu je glava) u petak u četiri sata, 24. dana mjeseca rujna … u gradu Durostoru, pod carevima Maksimijanom (Galerijem) i Dioklecijanom.”

Da je samo okadio tamjanom, bio bi pušten na slobodu. Bilo je potrebno tako malo da se okrivljenik izbavi od optužbe za zločin protiv vladara i ostane na životu. No Dasije je bio postojan u svojoj odluci da slijedi Krista u smrt

Dugo nije bilo moguće naći nikakav trag štovanja Dasija ili tragove njegova postojanja, niti njegove relikvije, bilo što što bi potvrđivalo istinitost ove legende i svetca. A onda se Bog smilovao i poslao je jednog stručnjaka u Anconu. U kripti katedrale u Anconi pronađen je sarkofag od bijelog mramora (uništen u Drugome svjetskom ratu) koji je na sredini prednje stranice imao reljef velikoga latinskog križa. U sredini je bio natpis na grčkom jeziku da tu leži tijelo mučenika Dasija (’Ενταύθα κατά ║ κειται ό άγιος μάρτυς ║ Δάσιος ένεχθείς ║ άπό Δωροτόλου). Pretpostavlja se da je tijelo svetog Dasija bilo doneseno iz Durostora između 375. g., kad su Goti okupirali Meziju, i 679.g., kad su je Bugari preoteli Bizantu. Crkva u Anconi nije sačuvala zapis ni predaju o prijenosu ili o slavljenju ovog svetca. On je bio donesen, pohranjen u kripti i zaboravljen stoljećima.

Nakon nalaza ostataka sv. Dasija, sveti papa Ivan Pavao II. je 24. svibnja 2002 g. bio u posjetu Bugarskoj pravoslavnoj crkvi i darovao im je svetčeve relikvije. Sv. Dasije danas se slavi 20. studenoga u crkvi u Vidinu, u Bugarskoj.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

  •  
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh