Dnevna misna čitanja

DNEVNA MISNA ČITANJA I KOMENTAR

Današnja misna čitanja, četvrtak 23. lipnja

IMENDANI

Marija, Josip, Flavije, Aron

NAPOMENA

▪ Svetkovina Rođenja sv. Ivana Krstitelja ima prednost pred slavljem nedjelje kroz godinu.

ČITANJA:

vl. svetkovine: Iz 49,1-6; Ps 139,1-3.13-15; Dj 13,22-26; Lk 1,57-66.80

Prvo čitanje

Iz 49, 1-6

Postavit ću te za svjetlost narodima.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Čujte me, otoci,
slušajte pomno, narodi daleki!
Gospodin me pozvao od krila materina,
od utrobe majke moje on me imenovao.
Od usta mojih britak je mač načinio,
sakrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oštru načinio strijelu,
sakrio me u svome tobolcu.
Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele,
u kom ću se proslaviti!«
A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio,
nizašto naprezao snagu.«
Ipak, kod Gospodina je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.
A sad govori Gospodin,
koji me od utrobe Slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Gospodnjim,
Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi:
»Premalo je da mi budeš Sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš Ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima
da spas moj budeš do nakraj zemlje.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam

Ps 139, 1-3.13-15

Pripjev: Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bijahu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Drugo čitanje

Dj 13, 22-26

Pred Kristovim je dolaskom Ivan propovijedao.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Progovori Pavao: »Bog podiže ocima Davida za kralja. Za nj i posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’«

»Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni među vama koji se Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.«

Riječ Gospodnja.

Evanđelje

Lk 1, 57-66.80

Ivan mu je ime!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

Riječ Gospodnja.

Komentar


„Ipak, kod Gospodina je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.”


Svi znamo da je ovaj svijet duboko nepravedan i da ćemo u njemu teško dobiti svoje pravo i svoju nagradu. Čak izreka kaže: „Tko na zemlji želi pošto-poto postići pravdu, često učini još veću nepravdu”. To nikako ne znači da mi kršćani trebamo pristati na nepravdu ili, još gore, da trebamo prestati izgrađivati Božje kraljevstvo već ovdje. No, svi smo svjesni da ćemo se, ako budemo ovdje na zemlji pošto-poto očekivali svoje pravo, često razočarati, da često nećemo biti nagrađeni za ono što činimo i za što se zalažemo.
Ako bolje pogledamo kako stoje stvari s pravima i nagradama, jasno je da bi svakom istinskom kršćaninu trebalo biti u interesu, da bi mu trebao biti cilj, da dobije pravo i nagradu od Boga, a ne od ljudi. Jer i najljepša nagrada i pravo koje bismo mogli dobiti od ljudi ne može se uopće mjeriti s onim što za nas ima Gospodin. Ako nagradu i pravo dobijemo na zemlji, nećemo ih dobiti od Boga. Riječ Božja kaže da je Bog velikodušan u svemu, a znamo koliko smo mi ljudi uskogrudni, proračunati itd. Cijela povijest Crkve govori nam kako je one koje su ljudi progonili, odbacili, proglasili nevaljalima itd., Bog nagradio.

Molitva


Ipak, kod Gospodina je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja. Amen.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh