Foto: Pixbay

(Lk 13,18-21)

Franjo Asiški je u svoje srce bio posadio jednu evanđeosku riječ: siromaštvo. Za par godina ova je riječ postala veliko stablo, odnosno stablo velike nadnaravne moći koje je za sobom privuklo tisuće muškaraca i žena. Svi su išli k njemu privučeni poniznošću i materijalnim siromaštvom.

„Zašto cijeli svijet dolazi k tebi, a ti nisi obdaren ni velikim obrazovanjem ni nekom velikom ljepotom?!“

Jednog mu je dana brat Leon (čini mi se), razgovarajući s njim, pomalo zavidan rekao: „Zašto cijeli svijet dolazi k tebi, a ti nisi obdaren ni velikim obrazovanjem ni nekom velikom ljepotom?!“ Dok ga je gledao iščekujući odgovor, brat Leon je uzviknuo: „Shvatio sam“. Što je shvatio? Shvatio je da Franjina mudrost i ljepota dolaze odozgor.

Nadnaravna ljubav je kao dobar kvasac koji čini da tijesto od brašna raste

Sveta Terezija Avilska je u svoje srce bila posadila riječ „molitva“. Za par godina sjeme „molitve“ izraslo je više od svih očekivanja. Postalo je veliko stablo. Koliko je zvanja na klauzurni život privukla na službu Gospodnju! Ljubav je snaga Crkve i pojedinca. Ljubav raste polako i plodna je.

Da je župnik neke župe svet, kolike bi duše bio privukao za euharistijski stol! Da je župnik svet, imao bi uvijek dugačak red vjernika željnih ispovijedi!

Nadnaravna ljubav je kao dobar kvasac koji čini da tijesto od brašna raste. Da je župnik neke župe svet, kolike bi duše bio privukao za euharistijski stol! Da je župnik svet, imao bi uvijek dugačak red vjernika željnih ispovijedi!

Danas, više nego ikad, Crkva treba svete župnike. Zato se Gospa ne umara u Međugorju pozivati vjernike da mole za pastire. Završavam ovo razmišljanje moleći sve vas čitatelje da molite za mene.

Amen. Aleluja.

Autor: O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva

Odabrao: fra Petar Ljubičić