Foto: Pixabay

Svaki od nas rođen je s istočnim grijehom, te je svaki od nas bio osuđen na duhovnu smrt sve do trenutka krštenja. Svi smo rođeni pod krivnjom svojih praroditelja. Adam i Eva svojim su se grijehom ‘odrekli’ ljubavi Božje; na su taj način u sebi ‘ubili’ Boga, te izgubili pravo na vječni život. Najstrašnije u njihovu grijehu bilo je to što su svojim nepovjerenjem u Božju pravednost odbacili Božju ljubav!

Mnogi kršćani misle da su Židovi uz pomoć Rimljana ubili Isusa na križu, no Isus nije umro samo od posljedica fizičkog zlostavljanja – njegovo je srce prestalo kucati zbog silne žalosti kad je ‘vidio’ kako ga je većina čovječanstva odbacila iz svoga života i iskazala mu nepovjerenje

Koliki današnji kršćani smatraju da je Bog nepravedan i na taj mu način iskazuju svoje nepovjerenje! Koliki bi danas kršćani drage volje jeli, i jedu sa zabranjenog stabla! Bog biva ponovno ubijan. Mnogi kršćani misle da su Židovi uz pomoć Rimljana ubili Isusa na križu, no Isus nije umro samo od posljedica fizičkog zlostavljanja – njegovo je srce prestalo kucati zbog silne žalosti kad je ‘vidio’ kako ga je većina čovječanstva odbacila iz svoga života i iskazala mu nepovjerenje.

Među onima koji su bili uzrokom Isusove smrti nisu bili samo njegovi suvremenici

Evanđelist Marko piše nam kako se Pilat začudio što je Isus umro tako brzo (v. Mk 15,44). I vojnici su se začudili Isusovoj prebrzoj smrti (zbog svog iskustva s raspinjanjem ljudi, smatrali su da će njegova agonija trajati mnogo duže), što nas navodi na zaključak kako je Isus umro ne samo od fizičkog ranjavanja već i od duševne boli.

Među onima koji su bili uzrokom Isusove smrti nisu bili samo njegovi suvremenici. Isus je s križa ‘vidio’ brojne ljude koji će ga tijekom stoljeća susretati, upoznati i zatim odbaciti kao Boga i kao ljubav, a moram priznati da sam i ja bio jedan od njih, budući da ga godinama nisam htio prihvatiti za Gospodina. Vidio je milijune kršćana koji neće htjeti Boga za Oca, koji neće htjeti slušati njegovu Riječ i živjeti po njegovu Duhu kako bi im bilo dobro. Ljudi će više voljeti svijet sa svojim požudama, te će zadržati vanjski oblik pobožnosti, a istodobno će se odreći njezine sile. Neće mariti za Boga. Bog Isus neće im trebati! (usp. 2 Tim 3,1-5).

Ako malo bolje promislimo o Isusovoj čežnji za našom ljubavlju, koju je naročito pokazao na križu, te ako razmislimo o Očevoj čežnji za nama, zbog koje je žrtvovao svojeg jedinorođenog sina – može li itko od nas reći sa sigurnošću da nije bio taj koji nije barem u jednom segmentu svoga života sudjelovao u ‘ubojstvu’ Sina Božjega na križu?

Mnogi kršćani danas ne žele Boga za Oca! Ako malo bolje promislimo o Isusovoj čežnji za našom ljubavlju, koju je naročito pokazao na križu, te ako razmislimo o Očevoj čežnji za nama, zbog koje je žrtvovao svojeg jedinorođenog sina – može li itko od nas reći sa sigurnošću da nije bio taj koji nije barem u jednom segmentu svoga života sudjelovao u ‘ubojstvu’ Sina Božjega na križu?

Bog nam sve milostivo oprašta nakon što se iskreno pokajemo, no ako zaista hoćemo živjeti, to nije dovoljno. I Bog postavlja uvjet za život iako nam oprašta! Tako nam se može dogoditi da nam sve bude oprošteno, a da ipak ne dobijemo vječni život.

Nastavak pročitajte u knjizi Josipa Lončara, „Krunica – kako djelotvorno moliti krunicu”.  Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Više o knjizi možete pročitati ovdje. 

Knjigu možete kupiti ovdje.