Foto: Shutterstock

Prvo tiho, polako,
A zatim sve glasnije,
Tvoje riječi
Čujem sve jasnije…
Poput zvuka harfe i violine,
Odjekuju u meni riječi Istine!
Skladno teče simfonija života,
Sva njegova težina i ljepota!
Kažeš: „Samo si osvijesti
Da ćemo se jednom sigurno sresti!
Na mjestu gdje prestaju sve tuge i boli
Upoznat ćeš Onog tko te oduvijek voli!
Koliko je u vječnosti dana,
Još više te ljubim, dušo odabrana!
I dok si bila samo misao,
Svoju sam Ljubav u tebe zapisao!
Udahni ljepotu, dobrotu oko sebe,
Sve sam to stvorio samo za tebe!
Donesi mi svoje patnje, boli i muku,
Sve će dobiti smisao pružiš li mi ruku!
Obećavam ti život u punini
Odvažiš li se povjerovati ovoj Istini!“
Glazba utihne, a srce pjeva
Dok se milost niz dušu slijeva…
Preplavi me zahvalnost što tako jednostavno je:
Samo vjeruj i sve će doći na svoje! ❤

 

Slavica Cvitanušić; Book.hr