Svjedočanstva

1601. GODINE

ČUDO U ŠPANJOLSKOJ Kako su posvećene hostije ostale netaknute u požaru koji je buknuo u crkvi Don Pedro se drhteći približio i s naporom otvorio svetohranište koje je na njegovo iznenađenje bilo potpuno prazno. Unutra nije bilo dragocjenih posuda kao ni rastaljenog metala koji bi sigurno preostao uslijed velike topline. Nije uspijevao shvatiti...

ČUDO U ŠPANJOLSKOJ Kako su posvećene hostije ostale neoštećene u požaru koji je buknuo u crkvi

Foto: Shutterstock

 

Požar

La Vilueña je španjolski gradić na 900 metara nadmorske visine u provinciji Zaragoza, u Aragoniji. Na župnoj crkvi stoji datum: 1601. To je godina euharistijskog čuda. (…)

Bio je 18. studenoga 1601. godine. Tijekom noći u župnoj crkvi La Vilueñe buknuo je požar. Mještani su ga zamijetili tek kad je vatra već uništila cijeli drveni kor i glavni oltar. Župnik Pedro Colás brinuo se zbog Presvetog oltarskog sakramenta koji se nalazio u svetohraništu. Čim je bilo moguće, uđe u crkvu i usred paklene vrućine pokuša doći do glavnog oltara. Nađe se pred golemom hrpom užarenog ugljena jer od oltara nije ostalo ništa. No nije odustao jer je njegova vjera bila snažna i znao je da u Presvetom oltarskom sakramentu postoji stvarna prisutnost Kristova Tijela. Ta ga je pomisao izjedala jer se bojao da je možda i Isus patio u požaru. Pozvao je snažnije i odvažnije župljane da mu pomognu potražiti dragocjene posude s posvećenim hostijama ili barem provjeriti jesu li se posude od topline rastalile, a hostije izgorjele.

Don Pedro se drhteći približio i s naporom otvorio svetohranište koje je na njegovo iznenađenje bilo potpuno prazno. Unutra nije bilo dragocjenih posuda kao ni rastaljenog metala koji bi sigurno preostao uslijed velike topline. Nije uspijevao shvatiti

Potraga je bila duga i teška. Vrućina je bila zagušujuća, a sa stropa su učestalo padali užareni dijelovi greda. Iako je postojala je opasnost od pogibije, župnik je nastavio potragu. Muškarci koji su s njim tražili, detaljno su pretražili nakupine žara. Pomaknuli su grede, ruševine, cigle i konačno stigli do netaknutog kamenog svetohraništa.

Don Pedro se drhteći približio i s naporom otvorio svetohranište koje je na njegovo iznenađenje bilo potpuno prazno. Unutra nije bilo dragocjenih posuda kao ni rastaljenog metala koji bi sigurno preostao uslijed velike topline. Nije uspijevao shvatiti. Nastavljao je pretraživati unutrašnjost, pitajući se što se moglo dogoditi. Pomislio je da su u crkvi bili lopovi koji su zatim, da bi sakrili tragove, zapalili crkvu.

Dok je razmišljao, šećući nervozno među ruševinama crkve, privuče ga neobičan prizor. Točno u sredini centralne lađe crkve na mjestu gdje se srušio strop, a gdje nije bilo ni trunke žara i pepela, ugleda piksidu s posvećenim hostijama, prekrivenu lanenom tkaninom, netaknute. Žeravica, prašina i ruševine napravili su oko pikside neku vrstu zaštitnog obruča.

Bio je ganut i smeten. Dobro se sjećao da je maloprije teškom mukom otvorio svetohranište pronađeno u ruševinama…

U nevjerici, župnik se uputi prema piksidi, pažljivo je uzme i otvori. Unutra su hostije bile svježe i bijele kao dan ranije kad ih je posvetio, bez vidljivih znakova oštećenja od vatre i topline. Don Pedro je suznih očiju kleknuo i ostao u molitvi.

Bio je ganut i smeten. Dobro se sjećao da je maloprije teškom mukom otvorio svetohranište pronađeno u ruševinama u koje je prethodnog dana stavio pikside i druge dragocjene posude te ih zaključao. Kako je moguće da su se sad pikside i ostale posude s posvećenim hostijama nalazile na drugom kraju crkve? Kad je pronašao svetohranište, ono je još uvijek bilo zaključano. Kako se to moglo objasniti? Tko je mogao iz mramornog svetohraništa izvaditi dragocjene posude bez otvaranja vratašca? One su zacijelo morale proći kroz materiju.

Što je više razmišljao, don Pedro se osjećao kao da će mu glava i srce puknuti od uzbuđenja. Okupio je ljude koji su radili oko crkve te im saopćio veliku vijest. Zastao je kako bi ispričao što se dogodilo. Ljudi su zaneseno slušali. Zatim je u svečanoj procesiji Presveti oltarski sakrament odnio u svoj dom.

Službena istraga

Sljedećih je dana poslao glasnika s detaljnim opisom događaja biskupu Tarazone kojemu je La Vilueña pripadala. Biskup je naložio službenu istragu kako bi prikupili svjedočanstva te se i sâm došao uvjeriti.

Nakon otprilike deset godina, don Pedro je odlučio konzumirati hostije čuda jer je smatrao da će se nakon nekog vremena same oštetiti. Piksida u kojoj su hostije pronađene još se čuva u La Vilueñi.

Iz knjige „Krv Kristova“ autora Renza Allegrija.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu po sniženoj cijeni od 72 umjesto 80 kuna možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.

Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh