Sveta Misa

CRKVENI NAMJEŠTAJ Kako su nastale crkvene klupe

Kako su nastale crkvene klupe

Crkvene su klupe danas nuždan i sastavan dio gotovo svake katoličke crkve. Međutim one su relativno nov izum, a čak nisu ni nastale u katoličanstvu.


Veći dio crkvene povijesti vjernici su stajali za vrijeme mise. Bilo je postavljeno možda tek nekoliko klupa za stare i nemoćne, ali glavna je crkvena lađa uvijek bila prazna i u njoj se je stajalo. To je bilo praktično, pogotovo zato što su laici na misi uglavnom klečali. U srednjovjekovnim je crkvama propovjedaonica uvijek bila na sredini crkve, odvojena od svetišta. To znači da su se laici okupljali oko propovjedaonice da bi čuli kratku svećenikovu propovijed. K tomu je tijekom mise bilo toliko kretnja da nitko, uključujući svećenika, nije imao kada sjesti.

Klupe u crkvama uopće nisu postojale sve do protestantske reformacije

Klupe u crkvama uopće nisu postojale sve do protestantske reformacije. Protestantska liturgija općenito nije imala toliko liturgijskih pokreta, već se je svodila samo na propovijed. Tumačenje Biblije mjesnog pastora bilo je glavna stvar u protestantizmu te je propovjedaonica postala ključno mjesto. Za vrijeme takve dugotrajne propovijedi nastala je potreba za sjedenjem.

Tako su s vremenom uvedene klupe u crkveni prostor, a posebno su bile popularne u engleskim crkvama. Budući da su one bile skupe, pojedinci i obitelji sami bi kupili klupe za sebe i čuvali ih u crkvi. Bilo je slučajeva da su imale i pregrade koje su se zaključavale, da ih nitko drugi ne može koristiti. S vremenom su nastale i prave pravne bitke zbog vlasništva nad klupama, jer su se one smatrale privatnim vlasništvom.

Kasnije, kad su crkve same postavljale klupe i njihovo postavljanje se financiralo crkvenim sredstvima, i dalje su bile „dodatan izvor prihoda“ te bi se iznajmljivale župljanima. Iz protestantskih crkava takva je praksa prešla i u Katoličku crkvu, kako u Americi, tako u Europi. (I u Hrvatskoj je bilo uobičajeno da pojedine obitelji plaćaju svoju klupu i imaju svoje mjesto.)

Katolici su prvo u Engleskoj i SAD-u uveli klupe u svoje crkve, jer su i katoličke propovijedi postale duže pod utjecajem protestantizma, a sjedenje se je polako uvodilo i za vrijeme drugih dijelova mise.

Većina istočnih crkava ni dan-danas nema klupe

Međutim, koliko god nama klupe bile normalne, nisu ih prihvatile pravoslavne crkve. Većina istočnih crkava ni dan-danas nema klupe i žustro opravdava svoje stajalište. Jedan pravoslavni teolog ovako objašnjava duhovne razloge zbog kojih odbijaju klupe u crkvama:

Klupe zadržavaju vjernike na jednom mjestu, s kojega mogu tek pasivno promatrati ono što se događa naprijed, gdje kler predslavi liturgiju. Klupe znače i govore da je vjera i duhovnost posao svećenika, kojemu je plaćeno da to čini za sve ostale, jer je ostalima preteško i previše da budu duhovni u stvarnom svijetu današnjice. Klupe su u crkvi isto što su sjedala u kazalištu i na stadionu. Na njima se klatimo i gledamo profesionalnu izvedbu: klera i profesionalnih službenika oltara, dok profesionalni zbor pjeva za našu zabavu.

Klupe su dakle suvremen izum i crkvena ih je tradicija preuzela iz protestantske reformacije da bi vjernicima olakšala praćenje propovijedi. Vjernici su to rado dočekali, naročito zbog toga što su se propovijedi produžile. No to nisu prihvatile sve kršćanske crkve te je to i dalje tema rasprava.

Autor:  Philip Kosloski  (Aleteia.org; Book.hr)

Preveo Josip Sinjeri

Komentirajte
Na vrh