Duhovnost

LJEPOTA UTKANA U LJUDSKU DUŠU // Čovječe, otajstvo si!

Čovječe, otajstvo si!

Foto: Shutterstock

 

Čovjek je najnemirniji kada ne čuje odjek srca, koji mu govori tko je on. Zaroni u to središte, tamo su sve tvoje misli, želje, čežnje, izvor tvojih težnji…

Neću te pitati što vidiš kada pogledaš u ogledalo, manjkava je to i nepotpuna spoznaja. Nije potpuno dorečena, a gdje jesi dorečen, čovječe? Gdje si toliko lijep, da ta Ljepota kupa tvoje cijelo biće, prelijeva tvoju dušu, duh i tijelo? Odakle tvoja mudrost dolazi, odakle ponire? Pitaš se? Zastani. Umiri se. Uroni.

Ne možeš sam sebe do kraja spoznati

Možda se češće gledaš u odraz svijeta, jer se bojiš dubina, sebe. Više si nego što jesi. Više si nego što misliš. Ne možeš sam sebe do kraja spoznati. Nije li to otajstveno? Budi ti znatiželju. Čovjek je najnemirniji kada ne čuje odjek srca, koji mu govori tko je on. Zaroni u to središte, tamo su sve tvoje misli, želje, čežnje, izvor tvojih težnji.

I dok strujiš, dok su ti valovi već u zamaku, shvatit ćeš da kada roniš u sebi, ne nalaziš ono što si mislio da ćeš zateći. Iznenađuješ se i zastaješ. Zastajkuješ sa strahopoštovanjem. S  nježnošću. Jer otkrivaš čiji si i tko te stvorio. On – Sila, Nježnost, Stvoritelj, beskrajna Ljepota, stvara tvoje svete predjele. I da misliš da je to samo komadić svetosti, on je kao najčvršći kristal. Postojanost te spašava.

Njegova te milost oblikuje da postaneš ono što u sebi izvorno jesi

Možda nisi svjestan, ali u tebi je tračak ljepote, dobrote, istine koju nitko ne može uzeti. Usađena je od Stvoritelja, i što ju dublje shvaćaš, više ćeš spoznavati da te valovi Njegove milosti oblikuju, kako bi postao ono što si izvorno u sebi. U dubini Dobrote, postaješ neuništiv. Uranjane u dubine, uči te da živiš misleći na Srce svoga Gospodina, da živiš u trajnom spoznavanju Njegovih nauma.

Jer oni su dobri, oni su slatki. U svom naumu Gospodin ti želi otkriti što si sve ti. I zato se kaže da ne ideš malen ispod zvijezda, jer nadilaziš ispraznost. Neka te mirnoća Duha Svetoga vodi u predanje, jer plovidbom kojom On upravlja, spoznaješ da si spoznat. Shvaćaš kako te On vidi i postat će ti jasno u srcu, da čudesno si stvoren. Ne plaši se starih brodova svojih grijeha i  nemoći, njegovo milosrđe proniče tamo gdje sami ne želimo vidjeti,  nježno ljubi i tiho vodi predjele našeg bića. Za toliko si toga stvoren, nemoj stati prije nego si uistinu i počeo.

Plovidba kreće, a On je sigurno vodstvo. Prepusti se Učitelju života, Njega oluje ne mogu iznenaditi. Budi u Njegovu miru i prepusti se…

Izvor:  Metanoia

Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)

Najčitanije

Na vrh