Foto: Pixabay

Ono što osjećaš nije jedino mjerilo stvarnosti, naprotiv, ono što osjećaš, često je varljivo. I činjenica da se stvari ne odvijaju uvijek kako bi trebale nije nesreća, zapreka, smetnja, već milost. Ponekad je naša vjera više nalik praznovjerju jer mislimo da bi nam savjesno izvršavanje naših djela trebalo dati pravo na život u kojemu je sve na svojemu mjestu.

Primjerice, kažem, zašto je ona gospođa našla parking dok ja kružim već četrdeset i tri minute? Čime je to zaslužila? A tek onaj tetovirani tip koji razgovara telefonom, a da čak i ne koristi spikerfon, ne vjerujem da je u vožnji izmolio Tridesetodnevnu pobožnost na čast svetoga Josipa i molitvu svetoj Maloj Tereziji: dakle, zašto on nađe parking, a ja ne? Mogu mu prijateljski poželjeti da uskoro ima ne nužno fatalnu bolest, jer ja sam na kraju krajeva pristojna osoba, ali barem malo problema s išijasom?

Jedina dika i jedina sigurnost kršćana jest križ

Evo, to je ono što moj prijatelj fratar naziva „čarobnom mišlju“ ili „idiotskom mišlju“, da se poslužim dijalektom. Biti kršćanin nešto je drugo. Jedina dika i jedina sigurnost kršćana jest križ.

Iz knjige „Ni jedna tvoja bol nije bila uzalud“ autorice Costanze Miriano, koja izlazi uskoro!