Foto: Pixabay

Vozač kamiona se je zaustavio vidjevši dječake ispred ulaza u skladište. Iskočio je iz kamiona. To je bio onaj isti vozač od sinoć. Willow je duboko zarežala.
„Opet vi!“ rekao je muškarac gotovo s nevjericom i prilično ljutito, ne mareći za Willow i gledajući u Joela i Lancea. „S prijateljem Pakijem, kako vidim. Uči vas trikove, je li?!“ Dječaci su šutjeli u strahu. „No, recite, što radite tu?“ muškarac se je grubo izderao. Willow je počela bijesno lajati i makar ju je Ravi čvrsto držao na uzici, nije ju ušutkavao. Suočeni s agresivnim muškarcem, dječaci nisu znali što bi odgovorili.

„Hmmm“, počeo je Lance. Muškarac se je podrugljivo nasmijao na psa, kročivši ravno prema dječacima i zaustavivši se pred njima s prekriženim rukama na prsima. Bio im je toliko blizu da su mogli osjetiti smrad znoja i prljavštine na njegovu plavu radničkom kombinezonu.
„Onda?“ rekao je potiho, prijeteći.
„Mi smo samo… gledali pločice“, guknuo je Lance konačno. Joel je kimao glavom.

„Mojim prijateljima se učinilo da su čuli nekoga u vašem kamionu sinoć“

„Mojim prijateljima se učinilo da su čuli nekoga u vašem kamionu sinoć“, rekao je Ravi hrabro, gledajući muškarca u oči. „Ma nemoj?“ Dječaci su progutali knedlu dok je muškarac upiljio pogled u Ravija. Njegova brada se je nakostriješila, a lice postalo još crvenije i srditije te je je poprimilo strašno prijeteću grimasu. Lance je zakoračio natrag, a njegovo srce je umalo prestalo kucati kad je krajičkom oka ugledao Debbie kako se šulja prema stražnjem dijelu kamiona. „Što li smjera?“ pomislio je dok ga je prošla jeza. Vozač joj je bio okrenut leđima, ali u kamionu je bio još jedan čovjek; onaj koji je sinoć otvarao vrata. „O, Bože, ne daj da ju vide!“ tiho je molio.

„Ako je ovo bila pustolovina, ne sviđaju mi se!“ rekao je Joel dok je hvatao zrak

„Ako vas opet uhvatim negdje ovdje u blizini, zaključat ću vas u mrak i više nikada nećete vidjeti svjetlo dana!“ zarežao je muškarac tako naglo i tako zlobno da su svi dječaci skočili unatrag. Krajičkom oka Lance je vidio kako se Debbie pola gmižući, a pola trčeći vraća natrag u svoje skrovište u grmlju.
„Gubite se!“ vikao je muškarac. Ravi je potrčao kući, vukući Willow na uzici, koja je još uvijek lajala do iznemoglosti, ali su Joel i Lance pojurili prema grmlju.
„Kamo ćete?“ zaderao se Ravi, ali nije trebao odgovor, jer ondje je bila Debbie, šćućurena, sakrivena u zelenilu. Svi su se sagnuli dok su ostajali bez daha.
„Ako je ovo bila pustolovina, ne sviđaju mi se!“ rekao je Joel dok je hvatao zrak. „Nisam znao da takvi tipovi postoje u stvarnosti!“
Kad je buka kamionskog motora utihnula u skladištu i vrata se zalupila, svi su opet normalno disali. „Možete li vjerovati…“ započeo je Lance ogorčeno, Ali ga je Debbie prekinula.

„U kamionu je definitivno bilo ljudi“, priopćila mi je uzbuđeno, a oči su joj blistale u njezinu otkriću. „Jeste li me vidjeli? Pokucala sam otraga. Nikad me nije bilo toliko strah u životu!

„U kamionu je definitivno bilo ljudi“, priopćila mi je uzbuđeno, a oči su joj blistale u njezinu otkriću. „Jeste li me vidjeli? Pokucala sam otraga. Nikad me nije bilo toliko strah u životu! I netko je pokucao iznutra, lagano, kao da se je bojao da ga ne čuju, ali ondje je definitivno, definitivno bilo ljudi! Čula sam ih i kako govore, iako je to bilo prigušeno i nisam ih razumjela. Bila sam toliko uplašena da će se muškarac okrenuti i vidjeti me!“
„Bravo Debbie“, rekao je Lance, tapšajući ju po leđima.
„To je bilo tako hrabro”, dodao je Ravi, a Joel je potvrdio.
„Ja sam se bojao da te onaj drugi ne zapazi”, dodao je Joel.
„Koji drugi?“ zabezeknula se je Debbie. „Nisam vidjela drugoga!“
„Bio je u kabini. Sa zrcalima na kojima je mogao vidjeti otraga. Debbie je počela ubrzano disati i problijedjela.
„Ne mogu vjerovati da sam to učinila!“ rekla je, tresući glavom u nevjerici koliko je bila blizu pogibelji.

„Molili smo za zaštitu i zasada nas je Bog zaštitio, kako smo i znali da hoće. I čestitam ti što si progovorio, Ravi. To je također bilo hrabro.“

„Ali jesi i svi smo ovdje i svi smo dobro“, rekao je Lance uvjerljivo. „Molili smo za zaštitu i zasada nas je Bog zaštitio, kako smo i znali da hoće. I čestitam ti što si progovorio, Ravi. To je također bilo hrabro.“
„Da, nakon što te je nazvao Paki!“ rekao je Joel. „Time je manje-više htio reći da si lopov!“
„Što je rekao?“ upitala je Debbie s nevjericom. „Ne mogu vjerovati! Neki ljudi su tako… neuki!“
Ravi je slegnuo ramenima. „Nije važno, ne brini se. Ni Willow se taj tip nije sviđao; bila bi ga ugrizla da sam ju pustio. Ali pustimo to, sada trebamo odlučiti što ćemo sljedeće.“
„Ići kući!“ rekao je Joel odvažno. „Bilo je dovoljno uzbuđenja za jednu noć! Priznajem da sam umalo dobio srčani napad kad sam vidio Debbie iza kamiona. A ona odvratna, strašna ljudeskara – on smrdi! A tek njegov zadah, joj! Hoću se istuširati!“
„Dok je on govorio, kamion se je ponovo pojavio iz skladišta. „To je naš kamion“, šapnuo je Ravi, pokazujući im da se sakriju, „vraća se putem kojim je došao“.
Dok je buka motora nestala u daljini, nastao je trenutak tišine.
„Nisu bili ondje dugo“, zaključila je Debbie.
„Mislite li da su ostavili ljude u skladištu?“ upitao je Ravi.
„Možda su oteti“, razmišljao je Lance naglas. Joel je stisnuo usne.
„Nisu valjda oteti, ne dva dana zaredom? Zar zbilja?“
„Možda su ilegalni useljenici“, zapitala se je Debbie.
„Mogli bi biti“, rekao je Lance. „Ali u tom slučaju bi se očekivalo da budu tihi u prtljažniku, a ne da kucaju da bi nam dali do znanja da su ondje.“
„To je istina“, priznala je Debbie.
„Ne možemo se samo pitati“, rekao je Ravi. „Moramo odlučiti što ćemo. Sada moramo pretražiti ta skladišta i vidjeti ima li kakvih tragova.“

Nastavak čitajte u knjizi „Lov na blago“ autora J. M. Evansa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi pročitaj ovdje, a kupiti ju možeš ovdje.