Nekad sam se pitala čemu zapravo služi molitva. Ako je Bog svemoguć i dobar i sve zna, onda svakako zna kakva sam ja i kakvom me stvorio te prema tome i očekujem kaznu ili nagradu, a isto se odnosi i na sve ostalo oko mene. A čemu osobito služe molitve svecima? Zar će me Bog ljepše gledati ako se tko zauzme za mene? Zar i kod njega vrijede veze i poznanstva?

Odgovor ne leži u vezi i poznanstvima, niti u umiljavanju Bogu molitvom. Odgovor je, jednostavno, u sljedećem.

“

Dobrota nije osobno mišljenje, već nešto što se definira prema učinjenim dobrim djelima. Ako ja nemam potrebu činiti dobra djela, kako onda mogu tvrditi da to želim, tj. da sam dobra?

„

Prvo, čovjeka ne čine riječi niti njegovo mišljenje o tome kakav je, već djela. Ako ja kažem za sebe da sam dobra i da Bog to sigurno zna, pa mi prema tome ne treba molitva, znači da se postavljam u položaj kad ja određujem što Bog treba učiniti. A što ako sam u krivu i ako je lijepa slika o meni samo u mojim očima? Što ako se drugi ljudi oko mene (a moguće i Bog) ne bi složili s mojim mišljenjem? Nije li to oholost? Nije li to potpuno suprotno od poniznosti, na koju nas Isus poziva? Kojim djelima srca ja mogu potvrditi svoje stajalište? Dobrota nije osobno mišljenje, već nešto što se definira prema učinjenim dobrim djelima. Ako ja nemam potrebu činiti dobra djela, kako onda mogu tvrditi da to želim, tj. da sam dobra?

Drugo, molitva je aktivan čin, koji ima svoju svrhu, a to nije ulizivanje Bogu. Molitvom se čovjek oblikuje iznutra, usmjeruje svoje želje i osjećaje u istom smjeru i koncentrira svoju duhovnu snagu – zato je molitva meditacija kojom potvrđujemo i jačamo svoja uvjerenja. Dakle, iako je molitva zapravo usmjerena prema Bogu, ona utječe na nas same i na taj način jača vezu između Boga i nas.

Treće, molitvom potvrđujem da vjerujem u svemoć Boga i njegovu dobrotu i ljubav. Pri svojim čudima odzdravljivanja Isus nije nikada rekao: „Ja sam te spasio, slavi me!“, već je uvijek govorio: „Vjera te tvoja spasila.“ Zato molitva mora biti iskrena, od srca, a ne „za svaki slučaj“ jer inače gubi na snazi. Ako iskreno ne vjerujem da mi Bog može pomoći, čemu ga onda tražim pomoć?

Zato vam želim puno iskrene molitve u životu, u svim oblicima, ne samo klečeći u crkvi, već i u svakodnevnom razgovoru s Bogom, u blagoslovu pripreme hrane i obavljanju djela koje svakodnevno činite za svoju obitelj, u suosjećajnu slušanju bliskih vam osoba koje su povrijeđene, kao i na brojne druge načine.