Foto: Shuttterstock

Isus govori da bi čak i sudac – ateist i egoist – popustio nekom tko je ustrajan, stoga ni Bog neće otezati pomoći onima koji ga danonoćno zazivaju. U tome bez imalo truda naslućujemo Isusovu nakanu: bijaše mu silno stalo da one koji ga slušaju, dakle i nas, uvjeri u smislenost molitve upućene Bogu, da bi svladao sve ono što nam stoji na putu tijekom našeg života.

Kao što sam već naveo, Amalečani u sebi utjelovljuju mračne demonske snage koje nas imaju učiniti manje predanima. Postoje snage koje ne žele samo da budemo nesretni ili grešni, nego i da prestanemo moliti. Podmeću nam uvjerenja koja nas izjedaju: „nitko te ne čuje“, „nitko te ne voli“, a možda čak i: „ smiješan si kada moliš i misliš da ćeš time nešto dobiti“. Izraelu su smetnju predstavljali Amalečani, a udovici netko koga je nazvala tužiteljem – antidikos[1].

…prisjetimo se onoga čije se ruke nikad neće spustiti…

Nije bez razloga tim istim izrazom sveti Petar nazvao đavla: „Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri…“ (1 Pt 5, 8 – 9) Čak i ako nam svi udarci sudbine stoje na putu i uzrokuju gubitak volje te samo bespomoćno spustimo ruke, prisjetimo se onoga čije se ruke nikad neće spustiti i u kog imamo povjerenje, jer je dopustio da mu ruke pribiju na križ, da se nikad ne bi spustile, podupirući nas.

Molitva – dosađivanje 

„U molitvi ne tražimo zaborav, nego snagu.“ (G. Bernanos) Za Isusa je ta snaga ona koja preobražava našu nemoć u snagu i ustrajnost u molitvi. Udovica je dosađivala sucu i mučila ga. Molitva je dakle neka vrsta „mučenja“, koje se na grčkom kaže hypopiadzo ili doslovno ‘nagnjaviti’, ‘vrzmati se pred očima’, ‘izluditi koga dosađujući mu’, ‘neprestano komu biti pred očima’.

…udovica je neprestano stajala ispred njegove kuće i kad bi on pogledao kroz prozor, očigledno bi ugledao udovicu.

Iz prijevoda tog izraza proizlazi da je udovica neprestano stajala ispred njegove kuće i kad bi on pogledao kroz prozor, očigledno bi ugledao udovicu. Bijaše ondje ujutro, u podne i navečer. Kad je odlazio na sud, osjećao je nečiji pogled na leđima, uznemireno se osvrtao – i razumije se da ga je udovica slijedila. Derao se na nju i tjerao je, ali ništa nije pomagalo. Slijedila ga je ukorak. Kad bi u miru sjeo za ručak, netko bi kucao na vrata, a kad bi ih otvorio, ugledao bi udovicu. Ne bi stigla ni progovoriti, a on bi joj tresnuo u lice vratima.

Neuslišana molitva snažnija je od odbacivanja

Čak i kad bi odlazio na spavanje, čuo bi iza prozora šuštanje lišća i znao je da je to udovica – kružila je uokolo. Nije mogao pobjeći od nje. Osjećao je kako ga opsjeda svojim molitvama i što je se više želio otarasiti, to se više osjećao pritisnutim. Nikako nije dopuštala da je tjera. Nije ju uspio slomiti svojom bahatošću, bezosjećajnošću, šutnjom, deranjem, vrijeđanjem, prijetnjama, silom. Neuslišana molitva snažnija je od odbacivanja. Svakog je jutra stajala pred njegovim vratima i čekala da iziđe, da bi mu prenijela svoj problem.

Isus u svoju pripovijest namjerno nije uključio „uljudnu“, besprijekornu udovicu, koja poznaje sva načela izraelskog savoir-vivrea

Nije mogao od nje spavati, dobio je i podočnjake – hypopiadzo! A možda je čak već bila spremna ispljuskati ga? Isus u svoju pripovijest namjerno nije uključio „uljudnu“, besprijekornu udovicu, koja poznaje sva načela izraelskog savoir-vivrea, nego neku nametljivu i napadnu, koja je bila nepodnošljiva, ne bi li na njezinu primjeru pokazao svima onima koji misle da je njihov život zavijen u crno, poput udovičina, da čovjek ima pravo u svojem životu tražiti Boga, čak se i izboriti za njegovu molitvu!

Ne podsjeća li nas to na izreku da će kraljevstvo nebesko izboriti siloviti? „A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe.“ (Mt 11, 12) „Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija.“ (Lk 16, 16)

[1] U poljskom prijevodu na tom mjestu stoji izraz „protivnik“, a tako je i u Šarićevu i Dretarovu prijevodu Biblije.

Iz knjige „Valovi milosti” autorâ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.