Kontekst: Isus i njegovi učenici na putu prema Cezareji Filipovoj, kad je Petar posvjedočio o Isusovu Božanstvu.

Budite na oprezu!

(…) I na dvije lađice, u dva navrata, prijeđoše na drugu obalu. I ovdje ih dočeka niska i plodna ravnica. Plodna ravnica, ali slabo naseljena. Tu imaju kuću samo težaci koji je obrađuju.

„Hm! Što ćemo s kruhom? Ja sam gladan. A ovdje … nema ni filistejskih klasova … Trava i lišće, lišće i cvijeće. Nisam ovca ni pčela”, mrmlja Petar prema kolegama koji se smiju na njegove primjedbe. Juda Tadej se okrene, bio je nešto naprijed, te kaže: „Kupit ćemo kruha u prvom selu”. „Samo ako ne budemo morali bježati”, završi Jakov Zebedejev.

„Pazite se, vi koji kažete da treba paziti na sve, da ne uzimate kvasac farizejski i saducejski. Čini mi se da to radite, a da ni ne mislite na zlo koje činite. Budite na oprezu! Čuvajte se!” reče Isus.

Apostoli pogledavaju jedan drugoga i šapću: „Ali, što to govori? Kruha nam je dala ona žena od gluhonijemoga i gostioničar u Kedešu. I to je još ovdje. To je sve što imamo. Ne znamo hoćemo li moći naći da uzmemo za našu glad. Zašto, dakle, kaže da kupujemo od saduceja i farizeja kruh s njihovim kvascem? Možda ne želi da kupujemo u ovom kraju…”

„Zar, ne shvaćate, na kakav kvasac ciljam?”

Isus, koji je ponovno bio naprijed posve sam, po drugi put se okrene. „Zašto se bojite da ćete ostati bez kruha za svoju glad? Pa, da bi i svi ovdje bili saduceji i farizeji, ne biste ostali bez hrane po mojem savjetu. Ja ne govorim o tom kvascu koji je u kruhu. Zato možete kupiti kruha za svoje želuce gdje god hoćete. Pa i kada vam nitko ne bi htio prodati, isto ne biste ostali bez kruha. Ne sjećate li se onih pet hljebova s kojima se je nasitilo pet tisuća ljudi? Ne sjećate li se da ste nakupili dvanaest punih košarica od onoga što je preostalo? Mogao bih učiniti za vas, vas dvanaest, ono isto što sam učinio za pet tisuća s pet kruhova. Zar, ne shvaćate, na kakav kvasac ciljam? Na onaj koji kisne u srcima farizeja, saduceja i naučitelja, proti Mene. To je mržnja. Krivovjerje. A vi ste sada na putu prema mržnji, budući da je u vas ušao dio farizejskog kvasca. Ne smije se mrziti ni neprijatelja. Ne otvarajte ni jednog prozorčića onomu što nije Bog. Poslije prvog, ušli bi drugi elementi protivni Bogu. Kada se, ponekad, netko odviše želi boriti s oružjem sličnim onomu što ga ima neprijatelj, završava time da pogine ili bude pobijeđen. A kada biste bili pobijeđeni, mogli biste usvojiti njihovu nauku. Ne. Imajte ljubav i suzdržljivost. Vi još nemate u sebi toliko da biste mogli pobijediti ove nauke, a da se sami ne zarazite. Jer, nešto od njih vi već imate u sebi. A jedno od toga je mržnja. Još vam kažem, da bi oni mogli promijeniti postupak kako bi vas zaveli i udaljili od Mene, služeći se sa stotinu umiljavanja, iskazujući se da su se pokajali, da žele mir. Ne morate ih izbjegavati. Ali, kada oni budu htjeli dati vam svoje nauke, znajte ih ne primiti. Eto, o kakvom kvascu ‘Ja’ govorim. To je ozlojeđenost koja je protivna ljubavi, i krive nauke. Kažem vam: budite razboriti.” (…)

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno” (valtortahr.wordpress.com)

Za one koji još uvijek dvoje oko ovoga djela navodimo podatak da su njegovo čitanje podržavali brojni sveci i blaženici, među njima Pavao VI., Padre Pio, Majka Terezija…

Evo što je odgovorio Padre Pio, kada ga je jedna duhovna kći upitala preporuča li joj čitanje djela M. Valtorte: »Godinu dana prije smrti Padra Pija njegova duhovna kći, Elisa Lucchi, poznata kao Malvina, iz Forlija, došla je na ispovijed. Tom ga je prilikom upitala: „Oče, čula sam za knjige Marije Valtorta. Preporučate li mi ih; mogu li ih čitati?” Padre Pio joj je odgovorio: „Ne preporučam ti nego ti nalažem!”« (Ulomak iz pisma Rose Giordani dr. Emiliju Pisaniju)