Foto: Pixabay

Nitko neće postići zrelost da bude s drugima, tko ne zna živjeti bez drugih. U stvari ne raduje nas ni prisutnost neke osobe, niti tisuća ljudi, ukoliko im snažno ograničavamo slobodu. Stisnuta šaka mora napokon ispustiti ono što guši. Zapanjenost koja se javlja nakon toga, kada otkrijemo da smo usamljeni i svijest da nas nitko ne voli, makar smo puno osoba učinili ovisnima o sebi, može biti početak vjere i početak Novog rađanja.

To što ne crpimo Božju ljubav i ne dajemo Njemu ljubav zauzvrat, čini da se kao skakavci zasićujemo ljudskim emocijama, afektima i držimo druge u vezama koje zarobljavaju

Nabukodonozor je stvorio mehanizam ovisnosti o ljudskim odnosima jer nije imao odnos prema Bogu. To što ne crpimo Božju ljubav i ne dajemo Njemu ljubav zauzvrat, čini da se kao skakavci zasićujemo ljudskim emocijama, afektima i držimo druge u vezama koje zarobljavaju, kao kad držimo ptice u krletkama. Smatram da drvo koje je Nabukodonozor vidio u snu može biti također i vizija rodoslovnog stabla, ali sigurno je to bila i vizija njegove osobnosti – krletka emocionalne gladi uslijed samoće koja ga je činila ovisnim o mnoštvu stvorenja. Sanjao je pravu orvelovsku „životinjsku farmu“, makar je smatrao da je čovjek koji je pravedno brinuo za sve narode.

Previše često se čini ljudima da je njihova brižnost vrsta dobronamjerne ljubavi a u biti je ta ljubav čisto zarobljavanje, koje služi samo popunjavanju praznine, čiji uzrok leži u samoći.

Takve osobe su ponosne i determinirane ali zapravo jadne u svojoj samoći. Njihova vlast je uistinu izraz čežnje za ljubavlju koju ne znaju sebi osigurati. Napetost osjećaja takvih osoba stvara cijela „krda“ emocija koje „žderu“.

Iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti u elektroničkom izdanju ovdje.

Pročitaj i ovaj ulomak:

Emocionalni tiranin