Foto: memorialhouseofmotherteresa.com

Obitelj Majke Terezije u Skoplju je živjela do 1934. godine, kada su se odselili u Tiranu u Albaniji. Mussolini je 1939. Albaniju želio iskoristiti kao početnu točku odakle će krenuti njegova invazija na Balkan. Kada je izdana zapovijed za invaziju, Lazar Bojaxhiu, koji je tada imao trideset i jednu godinu, služio je kao vojni časnik te je, poput mnogih drugih vojnika, bio pridružen talijanskim jedinicama i poslan u vojnu službu u Torino. Nakon rata odlučio je ostati u Italiji.

Bio bi uklonjen svatko u čiju se odanost diktatoru posumnjalo

U međuvremenu, sile otpora u Albaniji organizirane su u oslobodilačku vojsku pod vodstvom Envera Hoxhe. Kada je Tirana oslobođena 11. siječnja 1946., Albanija je proglašena Narodnom Republikom te je postala dio komunističkog bloka. Počelo je novo i strašno razapinjanje ove zemlje.

Više od četrdeset godina domovina Majke Terezije živjela je pod diktaturom Envera Hoxhe, jednoga od najnemilosrdnijih diktatora dvadesetog stoljeća. Na samom početku, kako bi osigurao vlastiti politički položaj u odnosu na susjedne zemlje, Hoxha se oslanjao na Staljina. Kada je Staljin umro, a Nikita Hruščov postavio nove smjernice Sovjetskog Saveza, raskinuo je veze s Kremljom i postao prijatelj Mao Ce-tunga.

U svojoj je zemlji ustoličio vladavinu terora koji je provodila vrlo učinkovita i okrutna tajna policija. Bio bi uklonjen svatko u čiju se odanost diktatoru posumnjalo. Koncem 1960-ih, preuzevši metode kineske kulturne revolucije, u nekoliko je dana ubio četiri stotine partijskih vođa, a u jednom danu dao ubiti trideset generala. Lazar Bojaxhiu, brat Majke Terezije, bio je neizravna žrtva ovoga krvavog diktatora: proglašen je krivim zbog službe u talijanskoj vojsci i izdaje Albanije te je osuđen na smrt u odsutnosti.

Više od deset godina do nje nisu stizale nikakve vijesti o majci i sestri

Majka Terezija bila je upoznata s ovom situacijom te je strahovala za sigurnost svoje majke i sestre u Tirani. Njih je nadgledala tajna policija zbog povezanosti s izdajicom osuđenim na smrt i redovnicom. Više od deset godina do nje nisu stizale nikakve vijesti o njima dvjema. Naposljetku je stiglo pismo: bile su žive.

Međutim, živjele su pod pritiskom režima. Jedanput na mjesec smjele su pisati rođacima koji žive izvan zemlje, ali svako je pismo moralo proći državnu cenzuru. Pazilo se na svaku riječ. Zato Majka Terezija nikada nije mogla biti sigurna odražavaju li vijesti o njihovu svakodnevnom životu i zdravlju njihovu stvarnu situaciju. Na temelju njihovih pisama mogla je samo pretpostavljati da su patile. Majka joj je napisala: „Želim te vidjeti prije nego što umrem. To je jedina milost koju molim da mi dobri Gospodin udijeli.“

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Razgovori s Majkom Terezijom“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.