Je li tko u Božjim očima iznad koga drugoga samo zato jer ima uzvišeniju službu ili zato jer ima svetiji život? Uzvisuje li nas Bog određenim službama ili svetim, milošću Duha preobraženim srcem? Bog nas je sve jednako pozvao na savršenstvo, na što je moguće veću svetost; i muškarce i žene, i zato je kršćanstvo religija koja je u časti potpuno izjednačila oba spola. Možemo li častiti Blaženu Djevicu Mariju i u isto vrijeme omalovažavati ženski rod!?

Na Facebooku sam jednom ugledala mem čija poruka mi se snažno urezala u sjećanje, a glasi: “Svaka je religija koja stavlja muškarce iznad žena pogrešna religija.” Mislima su mi proletjeli svi oni sitni (ili krupniji), ali bolni događaji, posebno u raznim vjerskim zajednicama, kad sam doživjela poniženje isključivo zbog svojega “nedostojnijeg” i “slabijeg” spola. S obzirom na to da nisam odgajana na način da se smatram slabijom ili nedostojnijom, niti sam takav odnos doživjela u svojem okruženju tijekom odrastanja, veoma me je iznenadilo kad bih ga gdje primijetila, a posebno u kakvoj crkvenoj zajednici, koja bi trebala biti mjesto uzajamna rasta i ljubavi.

“

I ovo je moj zaključak: Zar bi Bog mogao biti tako okrutan i postaviti jedan spol da vlada drugim? Ne, moj Bog, nije takav Bog.

„

Mnogo puta sam preispitivala svoje srce, nalazi li se na pravom putu, molila da mi Bog rasvijetli svaku sumnju i nejasnoću u svezi s tim pitanjem. Ako je Bog zaista žene stvorio samo da budu “pomoćnice”, zašto me takav pristup onda ranjava?

I ovo je moj zaključak: Zar bi Bog mogao biti tako okrutan i postaviti jedan spol da vlada drugim? Ne, moj Bog nije takav Bog. On je pravedan, milosrdan, pun ljubavi, mira i praštanja. On želi da ispunimo svrhu za koju smo pozvani. Da budemo jedinstveni, da bismo u svim našim različitostima mogli tvoriti cjelovitost – biti jedno tijelo s mnogo udova.

No primijetila sam da se ženama često poriče ta različitost. Samim time što su žene, nameću im se samo određena mjesta u Tijelu Kristovu.

Zar je Bog ikada rekao da tako treba biti? Zar bi nas Bog stvorio različitima i usadio u srca različite pozive, a zatim nam taj isti poziv/svrhu zabranio? Nije li to apsurdno?

Zatim sam u Svetom pismu pročitala: “Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.“ (Post 3, 16) Taj stih mi je svojedobno citirao jedan brat u Kristu, slavodobitno se smijuljeći, da bi mi ukazao na moj drugorazredni položaj od rođenja. Upravo sam zbog toga izbjegavala taj kontroverzni redak, čija strelica mi se zabila u srce prije nego što sam uspjela podići štit.

“

Posljedica pada jest da žene, s obzirom na to da su se odmetnule od Boga, traže zamjenu za toga istog Boga i pronalaze ju u muškarcu. Od njega očekuju da bude njihov bog, koji će ih spasiti i otkupiti, koji je savršen i bez mane i koji nosi sav teret odgovornosti na sebi.

„

Ipak, nakon mnogo godina, Bog je sam podigao taj štit i izvadio bratovu strelicu iz mojeg srca, otvorivši moj um i pokazavši mi njegovo pravo značenje, time otkupivši moje dostojanstvo i dostojanstvo mojeg (neizabranog) spola. Ta situacija je samo posljedica čovjekova pada i udaljenja od Boga, a ne izvorno stanje kakvo je Bog za nas zamislio.

Koliki od nas još i danas žive po zakonima čovjekova pada, misleći da je to Božja volja i da prebivaju u Božjem otkupljenju (otkupljenju od pada i starog zakona)? Zakon se je toliko uvukao u naša srca da često niti ne primijetimo koliko smo ga izjednačili s vjerom i s Isusovim oslobođenjem (o tome kojom drugom zgodom).

Prisjetimo se, kad je Jahve birao kralja Izraelu i poslao Samuela da ga pronađe, rekao mu je nešto vrlo važno: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu, ni na njegov visok stas.“ (Sam 1, 7) Bog zna kako naše ljudske oči promatraju druge ljude, površno i predvidljivo. Ali Bog ne gleda kao što gleda čovjek – čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.

Zar te iste riječi ne bismo mogli primijeniti i na teškoće s kojima se ženski spol susreće svakodnevno? Posebno se žene promatraju kroz njihovu vanjštinu, kroz ljudske kratkovidne oči. Da je Bog Izraelu odabrao kraljicu, bi li ju Izrael prepoznao?

Zar nije naša “kraljica” Kolinda nedavno isto doživjela u emisiji Senada Hadžifejzovića? On je pred sobom vidio samo (privlačnu) ženu, ali nije vidio predsjednicu i zbog toga joj nije pokazao poštovanje koju zaslužuje njezina služba.

Prisjetimo se još na trenutak izraelskog naroda i njihovih običaja naspram drugih naroda, tj. pogana. Toliko su bili tvrdokorni u tom zakonu, da su čak i nakon obraćenja još uvijek vjerovali da je spasenje namijenjeno samo njima. Tek kad je Petar dobio trostruku viziju kako jede iz posude s nečistom hranom, odlučili su promijeniti svoju tradiciju. Toliko je zakon bio tvrdokorno usađen u njemu kao Izraelcu da nije odmah razumio, već mu je Bog tri puta poslao istu viziju, sve dok nije razumio i prigrlio istinu.

Jesmo li i mi žene tebi, brate, “nečista hrana”, hrana za koju znaš da postoji, ali ju uporno odbijaš?

Reći ćeš, pobožne žene se križaju nad takvim riječima poput tvojih, one znaju svoje mjesto, za razliku od tebe.

No, ta je pojava zapravo ista ta posljedica pada o kojoj sam govorila, a ne Isusova sloboda. Posljedica pada jest da žene, s obzirom na to da su se odmetnule od Boga, traže zamjenu za tog istog Boga i pronalaze ju u muškarcu. Od njega očekuju da bude njihov bog, koji će ih spasiti i otkupiti, koji je savršen i bez mane i koji nosi sav teret odgovornosti na sebi. Ni muškarci se ne razlikuju, i oni također traže božice u (običnim) ženama. No odgovornost je na tebi, ne na njemu ili njoj.

Tko će Duha Božjega zaustaviti? Na usta nejačadi će progovoriti. Kamenje će progovoriti, a kako onda ne bi i žene, brbljave kako kažeš da jesu. Zar Duh Sveti ne nastanjuje i nas na isti način kao i tebe, brate? Zar Duh Sveti ne progovara kroz nas, isto kao i kroz tebe? Zar nas ne poziva na određene službe, baš kao i tebe? Zašto onda kažeš da smo nedostojne Božjih poziva koji se kose s tvojim naučenim zakonima?

Isus je za svoje tri godine službe činio tri stvari – poučavao, ozdravljao/oslobađao i rušio ljudske predaje. “A zašto vi kršite zapovijed Božju zbog svoje predaje?” pitao je Isus nekada. “Uzalud mislite da me štujete dok naučavate kao moj nauk zapovijedi ljudske!”

Nije slučajno Isus izabrao “najgoru” među ženama, Mariju Magdalenu, za svoju najbližu učenicu. Nije slučajno ona imala prva čast ugledati ga uskrsloga. Ako je tako postupao s “najgorima” od nas, zar je moguće da želi s nama ostalima postupati lošije?

Dugo te nisam vidjela, dragi brate, a vjerojatno te nikada više neću ni vidjeti, osim kao sliku na Facebooku, ali pogodio si me tada strelicom u srce. Htio si me “naučiti pameti” mnogo puta i ja ti na tome zahvaljujem, jer da nisi, nikada ne bih dublje razmišljala o toj temi, već bih i dalje živjela u svojem savršenom svijetu u svojoj glavi. No Bog mi je progovorio: “Odvaži se i budi hrabra!“ (Još 1, 9), a to poručujem svim svojim sestrama ovim tekstom, ma gdje se trenutno nalazile. Jer kad su vojnici malaksali, Debora ih je ohrabrila i bila im stup potporni.

Book: Nisam siguran na što točno autorica teksta aludira, no moram konstatirati da su žene potpuno ravnopravne u mogućnosti da postignu najveću moguću karijeru i najveće moguće priznanje: svetost! Bezbrojni primjeri svetih žena to itekako potvrđuju. Isto tako žene ni na koji način nisu u podređenom položaju evangeliziranja nevjernih, potpomaganja i zastupanja u molitvi potrebitih. To također potvrđuju nebrojeni primjeri žena evangelizatorica, dobročinitelja i moliteljica. Zašto se žaliti na manje važno kad nam je Božja milost širom otvorila vrata Božjeg kraljevstva: jednako muškima i ženskima. I na kraju, ima li itko veći od onoga rođenoga od žene Marije, Isusove majke? Neki će muškarci uvijek zavidjeti ženama na njihovom majčinstvu, a neke žene muškarcima na svećeničkoj službi. Neki će uvijek čeznuti baš za onim što im Bog u svojoj mudrosti nije odredio i tako propuštati ostvariti se u onome što je baš njima providio. (Urednik)