Foto: Shutterstock
Za Boga nema teških ili lakih stvari. On uistinu sve može. Ali oprez! To mora biti prošnja, a ne naredba. Polažem svoju prošnju u ruke svemogućeg Boga po posredništvu Isusa Krista.
Kao da govorimo: „Isuse, čini mi se da je to dobro za mene, ali ti sve vidiš u istini, pa ako misliš da će mi to koristiti, prenesi moju prošnju Ocu.“ Božje odluke su samostalne. Na nama je da ih primimo s povjerenjem. Ne bih željela nastupati u ulozi Božjeg odvjetnika, jer mu on nije ni potreban, ali osobno se držim takva mišljenja: on je moj najbolji Otac koji me uvijek sluša. K njemu dolazi svaka moja molba, jer sam važna u njegovim očima.
Bog uvijek ispunjava moje potrebe
Kada molim, on me sluša svojim srcem, dakle dublje od razine izrečenih riječi. On seže do mojih potreba, koje se kriju iza prošnje. Seže i do onoga što ne znam ni imenovati. I uvijek, u to sam nepokolebljivo uvjerena, uvijek ispunjava te moje potrebe. Čak ako to i ne čini prema mojem scenariju. Pokušat ću to protumačiti na primjeru:
Naspram Bogu mi smo poput djece, koja ne znaju uvijek što je dobro za njih.
Ako sin moli oca za neku stvar koja ugrožava njegovu sigurnost, mudar mu otac neće dati taj predmet, ali to ne znači da je ostao ravnodušan na njegove potrebe. On će moći vidjeti tu neizrečenu potrebu i realizirati ju na drugi, korisniji način za dijete. Naspram Bogu mi smo poput djece, koja ne znaju uvijek što je dobro za njih. Bog nas čita dublje nego mi sami sebe. Bog vidi naš život u cijelosti, od početka do smrti i dalje u perspektivi vječnosti.
Iz knjige „Bog traži čovjeka“ autorice sestre Bogne Młynarz. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
